Znameniti Samoborci

Svećenik, redovnik reda sv. Pavla Pustinjaka. U kajkavskoj književnosti poznat je po svojem svetačko-enciklopedijskom djelu: "Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev…", objavljenom u četiri knjige od 1752.-1761. god. Djelo s ukupno 3761 stranicom spada među najopširnija djela u cjelokupnoj kajkavskoj književnosti. Gašparotijevo djelo imalo je vrlo važnu ulogu u kulturnom i jezičnom pogledu.

Svećenik, rođen u Sv. Martinu pod Okićem. Autor je prve hrvatske računice "Aritmetika horvatska" iz 1758. godine i teoretskih uputa u koralno pjevanje "Fundamentum cantus gregoriani seu choralis" iz 1760. god. Umro je kao župnik u Sv. Nedelji, a podaci o njemu govore da je bio i dobar latinski pjesnik. Šilobod je poznat i po malom djelu koje je namijenio onima "koji vu vsagdanjem pajdaštvu vu zločestih i ogovorljiveh spomenkeh druge imenu balte".

Svećenik, profesor na Arhi- gimnaziji u Zagrebu. O Jurju Dijaniću, kao kajkavskom piscu iz druge polovice 18. stoljeća, u povijesti hrvatske književnosti nema mnogo podataka. Priredio za tisak 1797. godine djelo "Hižna knižica" koje je tiskano tek 1994. godine. Intergralni dio "Hižne knižice" je i dječji igrakaz "Na narodjeni dan".

Učitelj, ravnatelj samoborske pučke škole. Došavši u Samobor 1799. god., kao učitelj i ravnatelj službovao je ovdje pune 54 godine. Pored rada u školi Herović je stekao velike zasluge za Samobor osnovavši 1807. godine samoborsku glazbu - orkestar koji gotovo neprekidno djeluje još i danas, te se sada smatra najstarijom glazbom u Hrvatskoj.

Skladatelj, samoborski načelnik i sudac, upravitelj škole. Rođen je u Celju (Slovenija), ali već kao dijete postaje vlasnikom imanja u Samoboru, kamo seli zajedno s roditeljima. U Samoboru dobiva prve glazbene poduke od učitelja Josipa Herovića. Sudjelovao je u mnogim javnim i privatnim koncertima. Proučavao je popijevke u okolici Samobora, a u nastojanju da stvori hrvatsku umjetničku glazbu, mnogo ga je podupirao Ljudevit Gaj. Jedno od prvih njegovih djela je ilirska budnica "Još Hrvatska nij' propala", skladana 1833. godine u njegovu dvorcu, u kojem je danas smješten Samoborski muzej. Njegov skladateljski opus sadrži: 150 popijevki, 70 skadbi za glasovir, desetak zborskih pjesama te 25 duhovnih. Livadić je uz Vatroslava Lisinskog najznamenitija glazbena osoba svoga vremena.

Protomedik, pisac. Veliki rodoljub, vatren i živ pomagač narodnog preporoda i preteča Ljudevita Gaja. Njemu se pripisuje da je prvi potaknuo ideju izdavanja novina na hrvatskom jeziku.

Profesor, jedan od prvih pedagoških pisaca. Njegov idealizam, kojim je zanosno promicao ideje škole, najbolje se ogleda u nesebičnom i požrtvovnom nastojanju oko časopisa "Napredak" kojeg je osnovao i godinama uređivao.

Profesor, doktor filozofije. Hoićev književni rad je vrlo opsežan. Napisao je 12 školskih knjiga iz zemljopisa i povijesti. Njegove "Slike iz obćeg zemljopisa" izdala je Matica hrvatska u 6 velikih knjiga.

Književnik, bio je najplodniji samoborski pisac na prijelazu 19. u 20. stoljeće. U svojoj 22. godini života izdao je prvu samostalnu zbirku rodoljubnih pjesama "Hrvaćanke" (1883.). Surađivao je sa svim hrvatskih književnim i pedagoškim časopisima. Još kao gimnazijalac izdaje u Samoboru prvi samoborski list "Ljubica".

Učitelj, ravnatelj samoborske škole. Ta izvanredno značajna ličnost svojim dolaskom na samoborsku školu dala je jedno novo obilježje, a to je briga o odgoju i obrazovanju mladog naraštaja. Sudjelovao je u cjelokupnom samoborskom društvenom i kulturnom življenju. Proučavao je narodni život i običaje u Samoboru i njegovoj okolici što je rezultiralo njegovim opsežnim djelom "Samobor: narodni život i običaji".

Književnik, bio je najdosljedniji i najuvaženiji ideolog hrvatske književne Moderne. Pojavio se najprije svojim pjesmama, da bi svoj rad nastavio književnim prikazima i kazališnim kritikama.

Književnik, jedan od osnivača Društva hrvatskih književnika. Sudjelovao u paljenju mađarske zastave 1895. na Trgu bana Jelačića. Pisao drame, a bavio se i glazbenim stvaralaštvom.

Samoborski načelnik, biran načelnikom 1861.-1868., 1882.-1886. Zaslužan za komunalno uređenje Samobora. Na svom posjedu otvorio i uredio sumporno kupalište, danas poznato kao "Šmidhenovo kupalište".

Prirodoslovac koji je napisao oko pedesetak znanstvenih radova iz geologije i paleontologije, od kojih su mnogi u vezi sa Samoborskom gorom. Osnovao Geološki zavod u Zagrebu.

Likovni umjetnik, njegov slikarski razvoj slijedi faze modernog slikarstva u početku 20. stoljeća. Glavna obilježja njegova slikarstva: koloristička profinjenost, rafiniranost i luminoznost boje, prozračnost i mekoća linija. Njegovi radovi nalaze se u mnogim galerijama svijeta.

Bio je učitelj u Samoboru od 1895. godine, a ravnajući učitelj od 1922. god. Još kao đak učiteljske škole počeo je pisati za mladež, a svoje radove objavljuje u mnogim časopisima, a tiskao je i mnoge knjige. Radio je mnogo i na unapređenju hrvatskog vatrogastva.

Svećenik, osnivač Pučke knjižnice i čitaonice. Rodio se u Samoboru. Intenzivno se bavio proučavanjem povijesti Samobora, crkvenom povijesti, povijesti plemićkih porodica. Autor je brojnih članaka koji su mu tiskani u "Gradji za povijest hrvatske književnosti" , "Vjesniku državnog arhiva", a kao posebne knjige tiskane su: "Samobor -grad" (1912.,1942.,1992.) "Franjevački samostan u Samoboru" 1929. god. U rukopisu je ostala "Povijest župe Sv. Anastazije", "Gradja za povijest samostana sv.Leonarda…"

Odvjetnik, suosnivač Muzeja. Rođen u Samoboru. U mnogobrojnim časopisima objavljivao članke iz povijesti hrvatske književnosti, prava, povijesti Samobora. Pisao je kajkavsku liriku, bavio se prevođenjem. Kao posebne knjige izašle su mu: "Samobor za slobodu", "Pisma F. Markovića A. Šuljoku", "Popevke", "Bolne strofe".

Ljekarnik, gradski načelnik, kulturni radnik, član svih samoborskih društava, osnivač Hydropatskog lječilišta. Njegovim nastojanjem Samobor je postao uređeno lječilište. Autor je više političkih članaka. Jedan je od osnivača "Samoborskog lista" i bio je njegov dugogodišnji urednik.

Profesor glazbe, rođen u Samoboru. Studirao pravo u Zagrebu i Beču. Glazbu studirao u Zagrebu, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Radio kao profesor solo pjevanja na zagrebačkoj operi. Otvorio i vlastitu pjevačku školu. Na brojnim koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu naročito promicao hrvatsku pučku popijevku. Komponirao je i pisao stručne članke, a posebno mu je tiskana 1938. god. knjiga "Bel canto".

Svećenik, rođen u Samoboru, dugogodišnji samoborski župnik. Autor je više djela iz crkvene povijesti. Jedan od osnivača gradske knjižnice i čitaonice.

Rođen u Samoboru, profesor na Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, svećenik od 1912. godine, začasni papinski komornik. Prevodio Sveto pismo starog zavjeta. Autor je više radova iz crkvene povijesti.

Arhitekt, rođen u Samoboru. Po njegovim projektima izgrađeni su mnogi objekti u Grazu, Zagrebu i Samoboru. Od 1937. godine redovni je profesor na Arhitektonskom odjelu zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Po Gabrićevom projektu izgrađena je zgrada Samoborske štedionice (danas Samoborska banka), kuća obitelji Kleščić (apoteka na Trgu kralja Tomislava), kapelica sv. Helene itd.

Akademski kipar, autor više poprsja i plaketa. Radovi mu se nalaze u zbirci Samoborskog muzeja, u privatnom vlasništvu te na samoborskom groblju (Raspeti Krist - grobnica Gabrić, F. Livadić - grobnica Wiesner - Livadić, Vrazova Ljubica - Grob Julijane Cantilly).

Pjesnik, novinar, rođen u Americi od roditelja porijeklom iz Žumberka. Još kao srednjoškolac surađivao u brojnim listovima objavljujući pjesme. Autor je nekoliko aktovki i scenskih slika. Bio je član svih samoborskih društava. Autor je vrlo popularnih pjesama "Kraj kapele sv. Ane" i "Uzmi ove ruže".

Akademski slikar, sveučilišni profesor, scenograf. Djetinjstvo je proveo u obiteljskoj kuriji u Repišću. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti boravi u Parizu gdje na Sorbonni studira povijest umjetnosti i glazbu. Po povratku u domovinu predaje likovni odgoj i povijest u srednjim školama. Gotovo tri desetljeća bio je profesorom crtanja i plastičnog oblikovanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji scenograf Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Zaslužan je za priređivanje pokladnih povorki u Samoboru od 1860. - 1885. god. u kojima je duhovito podvrgavao kritici opće i mjesne političke i društvene prilike. Za potrebe karnevala te je svoje šale i oslikavao.