Nikad novo dobro kao staro

Negdašnje fotelje, trosjedi, kauči, polukauči koje su vješto i znalački izradile ruke vrijednih tapetara bili su, kako se kaže, neuništivi. Danas sve se ovo u salonima kupuje, u stanove stavlja i traje dok traje. Kada dotraje (a ni rok trajnosti novim stvarima nije kao starima), nema druge nego li zamijeniti novim. Nema više starih tapetara koji bi i ove nove sjedalice zategnuli, opruge zamijenili, presvlake osvježili i zamijenili, učinili stvari i ljepšim i boljim nego što su stigle iz tvornice.

U Samoboru, gdje ih je poprilično bilo, danas još ovaj zanat na izdisaju marno radi u Starogradskoj 25 g.Vraneković. Posla nema odviše, ali svaka ga narudžba raduje, a svatko tko mu se obrati, itekako biva zadovoljan učinjenim. Tko zna zna.