
Navodimo znamenite Samoborce koji su svojim radom u prosvjeti, privredi, kulturi, zdravstvu ostavili traga u povijesti našeg grada.
Svećenik, redovnik reda sv. Pavla Pustinjaka. U kajkavskoj književnosti poznat je po svojem svetačko-enciklopedijskom djelu: “Cvet sveteh ali živlenje i čini svecev…”, objavljenom u četiri knjige od 1752.-1761. god. Djelo s ukupno 3761 stranicom spada među najopširnija djela u cjelokupnoj kajkavskoj književnosti. Gašparotijevo djelo imalo je vrlo važnu ulogu u kulturnom i jezičnom pogledu.
A monk, member of the order of St. Paul the Hermit. In the dialectal literature (Kajkavian), he is known for his religious and encyclopaedic work: Cvet sveteh ali življenje i čini svecev… published in four volumes from 1752 to 1761. The book, numbering a total of 3761 pages is considered to be one of the most comprehensive works ever written in kajkavian dialectal literature. It played a significant role both in culture and linguistics.
Mihalj Šilobod Bolšić (1724. – 1787.)
Svećenik, rođen u Sv. Martinu pod Okićem. Autor je prve hrvatske računice “Aritmetika horvatska” iz 1758. godine i teoretskih uputa u koralno pjevanje “Fundamentum cantus gregoriani seu choralis” iz 1760. god. Umro je kao župnik u Sv. Nedelji, a podaci o njemu govore da je bio i dobar latinski pjesnik. Šilobod je poznat i po malom djelu koje je namijenio onima “koji vu vsagdanjem pajdaštvu vu zločestih i ogovorljiveh spomenkeh druge imenu balte”.
A priest, born at St. Martin under Okić. He is the author of the first Croatian arithmetic book Aritmetika horvatska of 1758, and theoretical instructions for choral singing Fundamentum cantus gregoriani seu choralis of 1760. He died as the parish priest at Sveta Nedelja and it is known that he was also a versed Latin poet. Šilobod is also known for his minor work which he intended for those who “koji vu vsagdanjem pajdaštvu vu zločestih i ogovorljiveh spomenkeh druge imenu blate” (“in their daily wicked gossips tarnish the name of others”).
Juraj Dijanić (oko 1749. – 1799.)
Svećenik, profesor na Arhi – gimnaziji u Zagrebu. O Jurju Dijaniću, kao kajkavskom piscu iz druge polovice 18. stoljeća, u povijesti hrvatske književnosti nema mnogo podataka. Priredio za tisak 1797. godine djelo “Hižna knižica” koje je tiskano tek 1994. godine. Intergralni dio “Hižne knižice” je i dječji igrakaz “Na narodjeni dan”.
Juraj Dijanić (about 1749-1799) A priest, a teacher at the Arhi-gimnazija in Zagreb. In the history of Croatian literature there is not much information about this kajkavian author from the second half of the 18th century. He prepared his work Hižna knižica (House Book) for printing in 1797, but it was finally published only in 1994. A play for children Na narodjeni dan (On the Birthday) comprises an integral part of Hižna knižica.
Josip Herović (1780. – 1871.)
Učitelj, ravnatelj samoborske pučke škole. Došavši u Samobor 1799. god., kao učitelj i ravnatelj službovao je ovdje pune 54 godine. Pored rada u školi Herović je stekao velike zasluge za Samobor osnovavši 1807. godine samoborsku glazbu – orkestar koji gotovo neprekidno djeluje još i danas, te se sada smatra najstarijom glazbom u Hrvatskoj.
A teacher, the principal of the Samobor elementary school. He came to Samobor and worked as a teacher and principal for a full 54 years. In addition to his educational work, he is credited with assembling a Samobor orchestra in 1807, which has been active almost continuously to the present day. It is regarded the oldest music ensemble in Croatia.
Aleksa pl. Praunsperger (1794. – 1877.)
Protomedik, pisac. Veliki rodoljub, vatren i živ pomagač narodnog preporoda i preteča Ljudevita Gaja. Njemu se pripisuje da je prvi potaknuo ideju izdavanja novina na hrvatskom jeziku.
A head doctor and writer. A great patriot. A passionate and active supporter of the national revival movement and the predecessor of Ljudevit Gaj. He is credited with initiating the idea of publishing a newspaper in the Croatian language.
Ferdo Livadić (1799. – 1879.)
Skladatelj, samoborski načelnik i sudac, upravitelj škole. Rođen je u Celju (Slovenija), ali već kao dijete postaje vlasnikom imanja u Samoboru, kamo seli zajedno s roditeljima. U Samoboru dobiva prve glazbene poduke od učitelja Josipa Herovića. Sudjelovao je u mnogim javnim i privatnim koncertima. Proučavao je popijevke u okolici Samobora, a u nastojanju da stvori hrvatsku umjetničku glazbu, mnogo ga je podupirao Ljudevit Gaj. Jedno od prvih njegovih djela je ilirska budnica “Još Hrvatska nij’ propala”, skladana 1833. godine u njegovu dvorcu, u kojem je danas smješten Samoborski muzej. Njegov skladateljski opus sadrži: 150 popijevki, 70 skadbi za glasovir, desetak zborskih pjesama te 25 duhovnih. Livadić je uz Vatroslava Lisinskog najznamenitija glazbena osoba svoga vremena.
A composer, Samobor municipality head, judge, school principal. Born in Celje, Slovenia, he inherited an estate in Samobor, where he moved together with his parents. He received his first music tuition from Josip Herović, his music teacher. He participated in numerous public and private concerts. He studied lieds from Samobor outskirts, and was strongly supported in his endeavours to create Croatian artistic music by Ljudevit Gaj. One of his first compositions is the patriotic song “Još Hrvatska nij’ propala” (Croatia hasn’t collapsed yet), composed in 1833 in his manor-house, which today houses the Samobor Museum. His composed works comprise: 150 lieds, 70 compositions for the piano, a dozen choral songs and 25 sacral works. Together with Vatroslav Lisinski he is regarded one of the most outstanding music personalities of his time.
Ljudevit Šmidhen (1822. – 1898.)
Samoborski načelnik, biran načelnikom 1861.-1868., 1882.-1886. Zaslužan je za komunalno uređenje Samobora. Na svom je posjedu otvorio i uredio sumporno kupalište, danas poznato kao “Šmidhenovo kupalište”.
Ljudevit Šmidhen (1822-1898) Samobor municipality head, elected to the office from 1861 to 1868 and 1882 to 1886. He is credited with improving communal services in Samobor. He opened and arranged a sulphur spa on his property, nowadays known as the Šmidhenovo kupalište (Šmidhen’s spa).
Skender Fabković (1826. – 1905.)
Profesor, jedan od prvih pedagoških pisaca. Njegov idealizam, kojim je zanosno promicao ideje škole, najbolje se ogleda u nesebičnom i požrtvovnom nastojanju oko časopisa “Napredak” kojeg je osnovao i godinama uređivao.
A teacher, one of the first pedagogical writers. His idealism and his enthusiastic promotion of scholastic ideas are best manifested in his efforts concerning the magazine Napredak (Progress), which he founded and edited for many years.
Josip Kompare (1830. – 1911.)
Utemeljitelj tradicije Samoborskog fašnika, zaslužan je za priređivanje pokladnih povorki u Samoboru od 1860. – 1885. god. u kojima je duhovito podvrgavao kritici opće i mjesne političke i društvene prilike. Za potrebe karnevala te je svoje šale i oslikavao.
Founder of the tradition of the Samobor Carnival. He distinguished himself as an organizer of carnival processions in Samobor from 1860 to 1885 in which he wittily satirized general and local political and social conditions. He would even make sketches of his gags for carnival purposes.
Ivan Hoić (1850. – 1921.)
Profesor, doktor filozofije. Hoićev književni rad je vrlo opsežan. Napisao je 12 školskih knjiga iz zemljopisa i povijesti. Njegove “Slike iz obćeg zemljopisa” izdala je Matica hrvatska u 6 velikih knjiga.
Professor and Ph.D. His literary work is comprehensive, indeed. He is author of 12 textbooks in the fields of geography and history. His work Slike iz Obćeg Zemljopisa (Pictures of General Geography) was published by Matica hrvatska (Central Croatian Cultural and Publishing Society) in 6 bulky volumes.
Stjepan Jurinić (1855. – 1947.)
Nakon završenog studija prirodnih znanosti u Bugarskoj djeluje kao docent i profesor zoologije na Sveučilištu u Sofiji. Bio je prvi rektor sveučilišta u Sofiji. Nakon umirovljenja vraća se u Hrvatsku i živi u Samoboru gdje je i umro 1947. Radove iz zoologije objavljivao je u brojnim stručnim časopisima. Od 1910. bio je redoviti član Bugarske akademije znanosti.
After completing his studies in the natural sciences in Bulgaria, he worked as senior lecturer and zoology professor at the University of Sofia. He was the first Chancellor of Sofia University. Following his retirement, he returned to Croatia and lived in Samobor, where he died in 1947. His works from the field of zoology are featured in a large number of professional journals. He was made a full member of the Bulgarian Academy of Sciences in 1910.
Josip Milaković (1861. – 1923.)
Književnik, bio je najplodniji samoborski pisac na prijelazu 19. u 20. stoljeće. U svojoj 22. godini života izdao je prvu samostalnu zbirku rodoljubnih pjesama “Hrvaćanke” (1883.). Surađivao je sa svim hrvatskih književnim i pedagoškim časopisima. Još kao gimnazijalac izdaje u Samoboru prvi samoborski list “Ljubica”.
A writer, the most prolific Samobor author at the turn of 20th century. He was only 22 when he published a collection of his own patriotic poems Hrvačanke (1833). He was a contributor to all Croatian literary and pedagogic periodicals. As a secondary school student, he started the first Samobor newspaper, called the Ljubica.
Milan Lang (1863. – 1953.)
Učitelj, ravnatelj samoborske škole. Ta izvanredno značajna ličnost svojim dolaskom na samoborsku školu dala je jedno novo obilježje, a to je briga o odgoju i obrazovanju mladog naraštaja. Sudjelovao je u cjelokupnom samoborskom društvenom i kulturnom življenju. Proučavao je narodni život i običaje u Samoboru i njegovoj okolici što je rezultiralo njegovim opsežnim djelom “Samobor: narodni život i običaji”.
A teacher, principal of Samobor School. The arrival of this exceptionally important person to Samobor School gave the school a new scope, a concern for education and training of young people. He took part in all of Samobor social and cultural activities. He studied the life and customs of the people of Samobor and its outskirts, the result of which was his comprehensive work entitled Samobor, the Life of Its People and their Customs.
Mirko Kleščić (1865. – 1938.)
Ljekarnik, gradski načelnik, kulturni radnik, član svih samoborskih društava, osnivač Hydropatskog lječilišta. Njegovim nastojanjem Samobor je postao uređeno lječilište. Autor je više političkih članaka. Jedan je od osnivača “Samoborskog lista” i njegov dugogodišnji urednik.
A pharmacist, mayor, cultural worker, a member of all Samobor societies, founder of the hydropathical baths. Thanks to his efforts, Samobor received got a well-kept sanatorium. Author of a number of political articles. One of the co-founders of the Samoborski list and its editor for many years.
Branimir Livadić (1871. – 1953.)
Književnik, bio je najdosljedniji i najuvaženiji ideolog hrvatske književne Moderne. Pojavio se najprije svojim pjesmama, da bi svoj rad nastavio književnim prikazima i kazališnim kritikama.
A writer, one of the most consistent and important promoters of Croatian literary modernism. He first became known for his poems and continued writing literary surveys and reviews of theatrical performances.
Valentin Čebušnik (1874. – 1916.)
Rođen u Samoboru, profesor na Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, svećenik od 1912. godine, začasni papinski komornik. Prevodio Sveto pismo Starog zavjeta. Autor je više radova iz crkvene povijesti.
Born in Samobor, a professor at the Seminary of the Zagreb Archdiocese. A priest from 1912 and honorary papal chamberlain. He translated the Old Testament of the Holy Bible. He authored several works relating to ecclesiastical history.
Bogumil Toni (1874. – 1951.)
Bio je učitelj u Samoboru od 1895. godine, a ravnajući učitelj od 1922. god. Još kao đak učiteljske škole počeo je pisati za mladež. Svoje je radove objavljivao u mnogim časopisima, a tiskao je i mnoge knjige. Radio je mnogo i na unapređenju hrvatskog vatrogastva.
Worked as a teacher in Samobor from 1895 and as a head teacher from 1922. As a student of a teacher-training school, he began writing for youth. His works appeared in numerous periodicals, and he also printed a large number of books. He was also very active in promoting Croatian fire-fighting.
Artur Oskar Aleksander (1876. – 1953.)
Likovni umjetnik, njegov slikarski razvoj slijedi faze modernog slikarstva u početku 20. stoljeća. Glavna obilježja njegova slikarstva su koloristička profinjenost, rafiniranost i luminoznost boje, prozračnost i mekoća linija. Radovi mu se nalaze u mnogim galerijama svijeta.
A painter. His development as a painter followed in the trends of modern painting of the beginning of 20th century. The main features of his paintings are a refinement, sophistication, and luminosity of his colours, ethereal character and softness of his lines. His works can be found in various galleries worldwide.
Fran Hrčić (1876. – 1955.)
Književnik, jedan od osnivača Društva hrvatskih književnika. Sudjelovao je u paljenju mađarske zastave 1895. na Trgu bana Jelačića. Pisao je drame, a bavio se i glazbenim stvaralaštvom.
A writer, one of the founders of the Society of Croatian Writers. He took part in burning up of the Hungarian flag on Ban Jelačić Square. He wrote plays, and also tried his hand in writing music.
Franjo Gabrić (1877. – 1941.)
Arhitekt, rođen u Samoboru. Po njegovim projektima izgrađeni su mnogi objekti u Grazu, Zagrebu i Samoboru. Od 1937. godine redovni je profesor na Arhitektonskom odjelu zagrebačkog Tehničkog fakulteta. Po Gabrićevom projektu izgrađena je zgrada Samoborske štedionice (danas Samoborska banka), kuća obitelji Kleščić (apoteka na Trgu kralja Tomislava), kapelica sv. Helene itd.
An architect, born in Samobor. A great number of buildings in Graz, Zagreb and Samobor were erected using his designs. From 1937, he was a full professor at the Department for Architecture at Zagreb Technical Faculty. He designed the building of Samobor Savings Bank (nowadays Samoborska banka), the Kleščić family home (now the pharmacy on Kralj Tomislav Square, St. Helena’s Chapel and more.
Vjekoslav Noršić (1880. – 1954.)
Svećenik, osnivač Pučke knjižnice i čitaonice. Rodio se u Samoboru. Intenzivno se bavio proučavanjem povijesti Samobora, crkvenom povijesti, povijesti plemićkih porodica. Autor je brojnih članaka koji su mu tiskani u “Gradji za povijest hrvatske književnosti”, “Vjesniku državnog arhiva”, a kao posebne knjige tiskane su: “Samobor -grad” (1912.,1942.,1992.) i “Franjevački samostan u Samoboru” (1929. god.). U rukopisu je ostala “Povijest župe sv. Anastazije”, “Gradja za povijest samostana sv. Leonarda” i druga djela.
A monk. Founder of the public library and the reading-room. He was born in Samobor. He occupied himself intensely with the studies of Samobor history, church history and the origins of noble families. He authored a great number of articles which appeared in Gradja za povijest hrvatske književnosti (Materials for the History of Croatian Literature) and in Vjesnik državnog arhiva (State Archives Herald). Samobor grad (Samobor town; 1912, 1942, 1992) and Franjevački samostan u Samoboru (Franciscan Convent in Samobor; 1929) came out as separate books. Povijest župe sv. Anastazije (History of the St. Anastasia Parish) and Gradja za povijest samostana sv. Leonarda (Materials for the History of St. Leonard’s Convent) and other works remained as manuscripts.
Ferdo Ivanščak (1882. – 1926.)
Akademski kipar, autor više poprsja i plaketa. Radovi mu se nalaze u zbirci Samoborskog muzeja, u privatnom vlasništvu, te na samoborskom groblju (Raspeti Krist – grobnica Gabrić, F. Livadić – grobnica Wiesner – Livadić, Vrazova Ljubica – grob Julijane Cantilly uz župnu crkvu).
An academic sculptor, creator of several busts and plaques. His works can be found among the exhibits of Samobor Museum, in private collections and at the Samobor cemetery (Crucified Christ at the Gabrič family tomb); F. Livadić at the Wiesner-Livadić family tomb, Vraz’s Ljubica on the grave of Julijana Cantilly at the parish church).
Milan Reiser (1882. – 1946.)
Profesor glazbe, rođen u Samoboru. Studirao pravo u Zagrebu i Beču. Glazbu studirao u Zagrebu, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Radio kao profesor solo pjevanja u zagrebačkoj operi. Otvorio i vlastitu pjevačku školu. Na brojnim je koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu naročito promicao hrvatsku pučku popevku. Komponirao je i pisao stručne članke, a posebno mu je tiskana 1938. god. knjiga “Bel canto”.
A music teacher, born in Samobor. Studied law in Zagreb and Vienna. Studied music in Zagreb, Italy, France and Germany. Worked as a solo singing teacher with the Zagreb Opera. Opened his own school for singing. At frequent concerts in Croatia and abroad, he strongly promoted Croatian folk songs. He composed and contributed professional articles. His book Bel canto was printed as a separate edition in 1938.
Juraj Kocijanić (1882. – 1946.)
Svećenik, rođen u Samoboru, dugogodišnji samoborski župnik. Autor je više djela iz crkvene povijesti. Jedan od osnivača Pučke knjižnice i čitaonice.
A priest, born in Samobor, Samobor priest for many years. He authored several works pertaining to church history. One of the founders of the Public Library and Reading-room.
Fran Šuklje (1886. – 1949.)
Prirodoslovac koji je napisao pedesetak znanstvenih radova iz geologije i paleontologije, od kojih su mnogi u vezi sa Samoborskom gorom. Osnovao je Geološki zavod u Zagrebu.
A naturalist who authored about 50 scientific works from the fields of geology and palaeontology, many of them related to Samoborsko gorje. Founder of the Zagreb Geological Institute.
Dr. Stjepan Orešković (1895. – 1967.)
Odvjetnik, suosnivač Samoborskog muzeja. Rođen u Samoboru. U mnogobrojnim časopisima objavljivao je članke iz povijesti hrvatske književnosti, prava i povijesti Samobora. Pisao je kajkavsku liriku, bavio se prevođenjem. Kao posebne knjige izašle su mu: “Samobor za slobodu”, “Pisma F. Markovića A. Šuljoku”, “Popevke”, “Bolne strofe”.
A lawyer, born in Samobor, and co-founder of the Samobor Museum. He contributed articles on the history of Croatian literature, law and history of Samobor to a great number of periodicals. He wrote dialectal (kajkavian) lyric poetry and translated from foreign languages. His published books include Samobor za slobodu (Samobor for Freedom), Pisma F. Markovića A. Šuljoku (Letters of F. Marković to A. Šuljok), Popevke (Chants) and Bolne strofe (Painful Stanzas).
Dr. Adalbert Georgijević (1899. – 1991.)
Od 1945. godine liječnik u Samoboru. Osnovao 1952. godine Dom narodnog zdravlja kojem je bio ravnatelj do 1966. Među prvima je osnovao centar patronažnih medicinskih sestara i zauzimao se za stvaranje profila obiteljskog liječnika. Održao je brojna predavanja, a članke iz zdravstveno-socijalne problematike objavljivao u brojnim časopisima. Utemeljitelj je organizacije Crvenog križa u Samoboru. Bavio se športom i planinarstvom.
Worked as a physician in Samobor from 1945. In 1952, he established the Public Health Clinic, which he managed up to 1966. He was among the first to initiate a centre for on-call nurses and endorsed an idea for creating a profile of a family doctor. He was an active lecturer, and published articles concerning social and health issues in a great number of professional journals. He founded the organization of the Red Cross in Samobor.
Kamilo Tompa (1903. – 1989.)
Akademski slikar, sveučilišni profesor, scenograf. Djetinjstvo je proveo u obiteljskoj kuriji u Repišću. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti boravi u Parizu, gdje na Sorbonni studira povijest umjetnosti i glazbu. Po povratku u domovinu predaje likovni odgoj i povijest u srednjim školama. Gotovo tri desetljeća bio je profesor crtanja i plastičnog oblikovanja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji scenograf Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
An academic painter, university professor and stage designer. He spent his childhood at the family manor at Repišće. Upon completing his studies at the Fine Arts Academy, he moved to Paris, where he studied art and music history at the Sorbonne. When he came back to the country, he taught visual arts and history at secondary schools. He worked as a professor of drawing and plastic arts at the Faculty of Architecture in Zagreb for almost three decades. He worked as a stage designer at the Croatian National Theatre for many years.
Ivica Sudnik (1910. – 2002.)
Osnivač i dugogodišnji ravnatelj Samoborskog muzeja, fotograf, svestrani kulturni djelatnik. Objavio je tisuće članaka, povijesnih prikaza, crtica iz povijesti Samobora, turizma, športa, planinarstva… Snimio je bezbroj reportažnih fotografija o prirodnim ljepotama, spomeničkoj vrijednosti Samobora, te ih izlagao na izložbama u zemlji i inozemstvu.
Founder and director of the Samobor Museum for many years, a photographer, and versatile cultural activist. He authored thousands of articles, historical surveys, sketches from Samobor history, tourism, sports and mountain-climbing … He took countless photographs of nature and the cultural monuments of Samobor, which he also exhibited in the country and abroad.
Marko Vukasović (1914. – 1944.)
Pjesnik, novinar, rođen u Americi od roditelja porijeklom iz Žumberka. Još kao srednjoškolac surađivao je u brojnim listovima objavljujući pjesme. Autor je nekoliko aktovki i scenskih slika. Bio je član svih samoborskih društava. Autor je vrlo popularnih pjesama “Kraj kapele sv. Ane” i “Uzmi ove ruže”.
A poet and journalist, born in America of parents originating from Žumberak. As a secondary school student he collaborated with a great number of newspapers, which published his poems. He is author of several one-act plays and stage scenes. He was a member of all Samobor societies. He is the composer of popular airs “Kraj kapele Sv. Ane” (At the Chapel of St. Anne) and “Uzmi ove ruže” (Take these Roses).
Zlatko Prica (1916. – 2003.)
Akademski slikar, diplomirao na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Lj. Babića. Jedan je od utemeljitelja znamenite galerije Forum. Član HAZU od 1988. Još 1944. s E. Murtićem ilustrirao poemu “Jama” I. G. Kovačića. Od 1935. pa sve do smrti slika pejzaže, portrete, prizore iz obiteljskog života, motive iz Indije u nekoliko poznatih ciklusa: “Samoborski ciklus”, “Plodovi zemlje”, “Anatomija prirode”, “Tarski ciklus” i “Opatijski kišobrani”. 1998. god. poklonio je Samoboru sedamdesetak svojih i stotinjak umjetničkih fotografija kćerke Vesne Price, što čini osnovu fundusa “Galerije Prica”.
Academic painter, graduated from the Zagreb Academy of Visual Arts in the class of prof. Ljubo Babić. One of the founders of the renowned Forum Gallery. A member of the Croatian Academy of Science and Arts from 1988. As early as 1944, jointly with Edo Murtić he illustrated Jama (The Pit) by I.G. Kovačić. From 1935 to his death, he painted landscapes, portraits, scenes from family life, motifs from India gathered in several well known cycles: Samobor Series, Fruits of the Earth, Anatomy of Nature, Tar Series and Opatija Umbrellas. In 1998, he donated about 70 of his works and about one hundred artistic photographs of his daughter.