Srednja zemljopisna širina, jugoistok Europe, sjeverozapadni "kut" Hrvatske, odrednice su položaja u prostoru. Dodamo li tome poziciju na rubu triju velikih prirodnih sredina - Panonske nizine na istoku, Dinarskog gorskog masiva na jugu i Alpskog planinskog prostora na zapadu, jasno nam je da će se sukobiti utjecaji reljefnih, klimatskih, geoloških i botaničkih osobina tih sredina. Na području Samobora osjećaju se ublaženi utjecaji tih regija što donosi posebnost ovom kraju.

Rezultat su izuzetno povoljni uvjeti za život. Klima je umjerena s izraženim toplim ljetima, svježim zimama i optimalnom količinom oborina (oko 800 mm god.). Bujne, uglavnom bjelogorične šume po gorju i pašnjaci u najvišim predjelima prirodan su okoliš u kojem živi izuzetno bogata životinjska i biljna zajednica. Nisu rijetke ni endemske vrste (blagajev likovac, božikovina i dr.). Dodatnu pogodnost čini i nadmorska visina, od 130 do preko 1100 metara nad morem.

Posebnost je klime da su temperature 1-2 stupnja Celzija niže od temperatura nedalekog Zagreba (20 km na sjeveroistok). Stoga su ljeta ugodnija - manje vruća, a zime svježije, što omogućava duže zadržavanje snijega. Zahvaljujući razvedenom reljefu, zračnim strujama (vjetrovima) i zelenom pokrovu, ovaj je kraj bez smoga. Osobine se mogu sažeti u dvije riječi - zdrava klima.

Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja.

Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja.

Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.

U Žumberačkom gorju nađeni su tragovi predkršćanske naseljenosti, a sadašnje stanovništvo ima korijene na istoku, jer je doseljavano iz krajeva koji su bili pod turskom okupacijom. Relikt koji ukazuje na to su nazivi naselja, prezimena žitelja i grkokatolička vjera.

U nizinskim krajevima samoborske općine brojniji su utjecaji prohujalog vremena. Intenzivno je doseljavanje i miješanje stanovništva, pa gotovo i ne možemo govoriti o autohtonom stanovništvu u kraju koji inače spada među najgušće naseljene dijelove Hrvatske.