Ana Škvorc - Zadaćnica

Ana Škvorc (1991.)

Rođena je u Čakovcu. Studira kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovala je na književnom natječaju Kvant književnosti godine 2016. Poezija joj je objavljena u časopisu Poezija.

ZADAČNICA ZADAĆNICA

Tu sam od rujna. Veselim se školskim praznicima. Ljeto je stiglo u moje dvorište. Prošli vikend kod bake čula sam lastavice. Glasaju se kao pisaći strojevi. Glasanje lastavica bi trebalo biti osmo svijetsko čudo, ako ih je još uvijek sedam. (Komisija bi trebala pružiti pravo na guglanje za kolko svijetskih čuda ima jer sad ispadam gluplja nego jesam, a uopće nisam.) Nakon što napišem ovo kod vas, idem se naći s Astrid, dolazi iz Zagreba na ljeto. Dok je čula da idem ponovo na popravni iz hrvatskog, rekla mi je da se piše s Ć i da pišem ono o čemu znam i da je akuzativ jednine od riječi kći kćer. Astrid je moja sestrična. (Da mi je komisija dopustila da pišem na jednom od naših raspadajućih kompjutera, ovo o Astrid bi moglo ići u fusnotu.) Inače se ne zove Astrid, ali predosjetila je da je kanim spomenuti danas, pa si je sama odabrala ovo ime. Dakle moja teta je rodila kćer Astrid pet godina prije nego što je Astridina teta rodila kćer mene. (Ovo bi isto išlo u fusnotu. Ovo dalje ide u novi red.)

Veselim se Astrid, ne dolazi često doma i nekoliko sati prije nego dođe, zove me na vacap da nisi slučajno stavljala Sunčan dan na fejsbuk. (Napomena komisiji da u pjesmi Sunčan dan ide Ona danas dolazi iz Zagreba.) Kad je Karlo ostavio Luciju zbog Andreje, Lucija je objavila Irreplacable od Beyonce na fejsbuk. Dona je imala napadaj epilepsije na mome rođendanu prošle godine, pa su starci došli po nju, a Brajan joj je u tri ujutro zalijepio poveznicu Ozdravi mi ti od Gibonnija. Nameće se pitanje što je gore: imati dečka koji misli da si zamjenjiva ili imati dečka koji misli da si izlječiva? Ja nemam dečka. Spomenka je imala dečke od petog osnovne.

Spomenka je bila jedna od onih djevojaka kojima se, zbog nošenja uske odjeće i zbog imanja onog što uska odjeća naglašava i zbog tuđeg neimanja naglašenog, u višim razredima počinje prognozirati barem jedna maloljetnička trudnoća, koncerti na otvorenom i knjige o danskome načinu života. Kad si Spomenki rekao: Spoma, ko te jebe, ona bi ti rekla: Tvoj stari. (Napomena komisiji da je glagol jebati u službi govorne karakterizacije Spomenkine sredine i kao takav potreban je oslikavanju Spomenkinih sugovorničkih vještina. Da mi je komisija dopustila pisati zadaćnicu na kompjuteru, stavila bih zvjezdicu na B. Neću stavljati rukom napisanu zvjezdicu na B, jer nisam debil.) Garantiram da je Spomenka danas mama kojoj priznaš da je bilo tvoje kad te privede policija. Da izbjegnem literarni klišej o tome kako uočavam klišej o tome da me zanima sjeti li me se Spomenka kao što sam se ja sad sjetila nje, (Nemam kod sebe korektor. Nema ga ni komisija.) U posljednje me vrijeme, ali ne znam zašto, uspomene čine poniznom. Spomenka je mene učinila poniznom od prvog Tvoj stari. You had me at Tvoj stari. You will always be my biggest Tvoj stari.

Astrid isto nema dečka trenutno. Vidim joj po masnoj kosi i po činjenici da nikad ne gleda u mobitel, samo kad sluša glazbu. Kad ima dečka, uvijek ima čistu kosu, ponekad ukosnicama privezane pramenove kao vilenjakinja ili Amy Winehouse. Jednom mi je rekla da ako želiš dobiti dečka na koji izlazak u ovome gradu, samo se pravi da voliš Gospodare prstenova jer većina njih je samo odgledala filmove. Ali prošlo je ljeto došla uplakana s vlaka i zaprijetila mi da nikog nikad u, kako je ona to rekla, ovom jebenom životu ne pokušam impresionirati, da je Hobit ionako kvalitetnija priča od Gospodara prstenova, da on ima novu curu s plavim radioaktivnim naočalama koja stavlja selfije na instagramu s heštegovima lion, rekla je nešto o rodu i spolu, o Nali i Simbi, i da je život Smaugova pustoš, da je izgubila dvd iz Ujevića i mora platiti kaznu (Komisijo, zar Tin Ujević još nije umro?) i da moram govoriti ono što želim.

Ja ne znam što želim. Još. Znam da zasigurno želim van iz ovog doma. Od sva tri doma u kojima sam bila, Perica Šumecki je definitivno najbolji dom, ali ne zbog profesora, već zbog činjenice što znam da imam još samo jednu godinu do završetka. Jedva čekam.