Kad simpatija prema Zagrebu postane tvoja vlastita sudbina.
Berlinsko-zagrebački dnevnik Benna Meyer-Wehlacka Hodanja, čežnje, koji obuhvaća razdoblje od 1970. do 1977, uvjerljivo je literarno svjedočanstvo o tome kako izgledamo u očima stranca kojem je simpatija prema Zagrebu i Hrvatskoj postala njegova vlastita sudbina.
Njegovo senzibilno oko bilježi ono što mi sami ne primjećujemo, on nam pruža ogledalo da se u njemu vidimo kako izgledamo: naš misaoni obzor, naša kultura, posebice naša likovna i književna scena. Autor je počevši od davne 1954. pa sve do 1995. vodio dnevnik, čiji je sadržaj djelomice već otprije poznat hrvatskim čitateljima iz njegove knjige Zagrebačke bilježnice 1967 – 1987.
Njegov dnevnik postaje izravno interesantan hrvatskoj kulturi od 1967. godine kada prvi put sa svojom suprugom, književnicom Irenom Vrkljan – koju je upoznao godinu dana prije kao njen mentor na berlinskoj Akademiji za film i televiziju – dolazi u Zagreb, upoznaje ovdašnje ljude, običaje, povijest i kulturu, i otada u formi dnevničkih bilježaka opisuje svoje učestale boravke u Zagrebu i Hrvatskoj.
