Mijo Kišpatić

ZAVIČARIJE PETKOM

Mijo Kišpatić bio je hrvatski mineralog, petrolog i jedan od najznačajnijih popularizatora prirodnih znanosti svojega vremena. Rođen je 1851. u Osijeku, a umro 1926. u Zagrebu. Studirao je prirodne znanosti u Beču, a poslije je postao sveučilišni profesor mineralogije i petrografije te ravnatelj Mineraloškog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu.

Proučavao je stijene i minerale te se u svojim istraživanjima služio tada najsuvremenijim mikroskopskim i kemijskim metodama. Objavio je više od 90 znanstvenih radova, a bavio se i proučavanjem potresa u Hrvatskoj.

No, Kišpatić znanost nije zadržavao samo unutar akademskih krugova. Pisao je udžbenike i knjige kojima je prirodne znanosti približavao široj publici. Među njima su Slike iz rudstva iz 1878. i Slike iz geologije iz 1880., a iza sebe je ostavio tisuće stranica udžbeničke i popularnoznanstvene literature.

A kako je Kišpatić dospio u Zavičarije?

Dana 17. svibnja 1875. Kišpatić je bio među dvanaestoricom sudionika prvoga organiziranog izleta Hrvatskoga planinarskog društva. Nakon noćenja u Samoboru izletnici su krenuli preko Ruda prema Oštrcu, a potom dalje prema Plešivici.

Nije to bila samo planinarska šetnja, nego prava mala znanstvena ekspedicija. Putem su bilježili podatke o flori i fauni, nadmorskoj visini, temperaturi i drugim prirodnim pojavama. Prirodu nisu samo promatrali – istraživali su je, mjerili i pokušavali razumjeti.

Mijo Kišpatić izravno je povezan s ovogodišnjom temom Mjeseca hrvatske knjige 2026., posvećenim prirodnim znanostima i popularizaciji znanosti pod sloganom „Od priča do otkrića“, jer se upravo ove godine obilježava 175 godina od Kišpatićeva rođenja i 100 godina od njegove smrti, pa je to još jedan dobar razlog da se prisjetimo znanstvenika čiji je trag ostao zabilježen i u našem kraju. 

Samoborsko gorje i danas nas poziva na isto: da gledamo pažljivije, pitamo više i otkrivamo priče skrivene u krajoliku. Ponekad je za novo otkriće dovoljan tek jedan korak u prirodu.