Grad Samobor

Zavičarije petkom

Vuzem

Mirko Kleščić
30.03.
2018.

Iz knjige "Samobor - narodni život i običaji" Milana Langa

Vuzem je za Božićem najveći svetak. Raduju mu se osobito djeca, mladež, da može u novom ruhu izaći iz kuće, stim više, ako je vrijeme lijepo i toplo.

Divni zvuci naših zvona probude i domaćicu sjetivši je, da treba nositi jelo u župnu crkvu na blagoslov. Nosi se obično: kruh, kolači, šunka ili drugo meso, češnovka, obijeljena jaja kuhana, koren hrena, koje betvo luka kozjaka i nešto soli, onda se to krajevima stolnjaka pokrije. No ne uzme se od svakoga po malo, već mnogo; neki nose na blagoslov sve, što su pripravili za Uskrs, neki samo nešta. Obično se metnu u košaru po jedna ili dvije gibanice, pogača, šunka ili lopatica, jaja, hren, luk, sol. To još nije mnogo, ali su pojedini komadi veliki, te je teret tolik, da se onaj, koji košaru nosi na blagoslov na glavi, sve previja od težine.

Kod blagoslivljanja se košara odgrne. Tko donese u košari malo na blagoslov, rugaju mu se; isto tako onomu, tko donese u maloj košari. Neki želi pokazati, što sve imadu, pak pošalju na blagoslov sve što se ispeče; obično siromah više, nego bogati. 

Na blagoslov ne nose samo ženske i djevojke, već i momci i oženjeni ljudi. Kad se donese s blagoslova, nareže se od svakoga malo na tanjir, te mora svaki od domaćih založiti makar samo malo, dok je još natašte. Najprije se zagrize malo hrena, pak onda jaje sa solju, a potom ostalo, tko što hoće. Mrvice, kosti i sve, što ostane od blagoslovljenog jela, brižno se pokupi i baci u vatru.