Planinarski muzej u Samoboru

Ideja o osnivanju Planinarskog muzeja Hrvatske stara je oko sto godina. U časopisu Hrvatski planinar, broj 11 iz 1899., u kratkim je crtama opisan posjet Planinarskom muzeju u slovačkom gradu Popradu 1894. godine koji je tada imao zavidnu zoološku, botaničku, geološku i planinarsko – geografsku zbirku brojeći nevjerojatnih 15500 pohranjenih predmeta. Možda je posjet u nekome potaknuo misao o osnivanju planinarskog muzeja i na ovim prostorima.
Godine 1923., uoči proslave pedesetgodišnjice organiziranog planinarstva, Hrvatsko planinarsko društvo šalje molbu za donacijama u novcu, materijalu, radnoj snazi i jeftinijim cijenama robe zainteresiranim građanima, društvima, obrtnicima i građevinskim poduzetnicima kako bi pomogli izgradnju Društvenog doma u kojem bi bila smještena čitaonica, knjižnica, poslovni prostori, dvorana za predavanje i sastanke te Hrvatski alpinski muzej na Tuškancu! No, tada je sve ostalo samo na papiru.
Tek 1935. godine Upravni odbor Hrvatskog planinarskog društva donosi odluku o sakupljanju, odabiru i čuvanju predmeta za prvi hrvatski planinarski muzej. Određeno je povjerenstvo, a stižu i prve donacije za buduću zoološku i botaničku zbirku. I tu je opet sve stalo. 
Na savjetovanju Planinarskog saveza Hrvatske, 27. studenog 1949. godine prof. Vladimir Blašković je predložio osnivanje planinarskog muzeja u Zagrebu. Savez ga je ovlastio da otpočne s organizacijskim radovima oko osnivanja te prikupljanja svega što bi mogli biti korisno i zanimljivo za budući muzej koji je trebao biti otvoren 1954. godine u vrijeme proslave osamdesete godišnjice organiziranog hrvatskog planinarstva. Ovoga puta najveći problem je bio oskudica prostora, zbirku jednostavno nije bilo moguće fizički smjestiti.
Napokon je 1956. godine Samoborski muzej, predvođen osnivačem Ivicom Sudnikom bio voljan pružiti dio muzejskog prostora za čuvanje, izlaganje i sređivanje planinarskog materijala te je Planinarski muzej Hrvatske tako otvorio svoja vrata za posjetitelje 2. srpnja 1957. godine. Sudnik ga je zamislio kao muzej s tri zbirke – Prikaz hrvatskih planina, Organizirani planinarski rad u Hrvatskoj i Dokumentarna građa koja bi, shodno nazivu, sadržavala dokumentarnu građu planinarskih društava, njihovih sekcija, pa i pojedinaca. Muzej je imao i svoju upisnu knjigu u kojoj su svoj potpis ostavili mnogi poznati planinari onoga vremena, dok se Sudnik konstantno zalagao za njegov napredak predlažući stavljanje Planinarskog muzeja na dnevni red godišnjih skupština i odborskih sjednica svih planinarskih društava te biranje jednog člana koji bi kao povjerenik sakupljao materijal i slao ga Planinarskom muzeju Hrvatske. Napominjao je kako bi, uz stari arhivski materijal, trebalo slati i nove plakate, brošure, pozivnice, karte, godišnje izvještaje, predmete vezane za planinarstvo i dr. 
Tako je nastala velika planinarska zbirka koju u Muzeju čuvamo i danas. Odnedavno je i službeno postala jedna od zbirki kako bi započeo rad na sistematizaciji i digitalizaciji građe te kupnji i nabavi nekih novih predmeta. Samostalna institucija Planinarskog muzeja u Samoboru nije nikada zaživjela, već je kao planinarska zbirka bila i ostala dio Samoborskog muzeja. No, vrijedno je spomenuti još neke od aktivnih planinarskih zbirki u Hrvatskoj kao što je ona Alpinistička u sastavu Zavičajnog muzeja Ogulin. U njezinom formiranju 1984. godine sudjelovao je Hrvatski planinarski savez i PDS Velebit, a sadrži originalne dokumente, fotografije, knjige, časopise i predmete (ali i mnoštvo preslika) vezane uz planinarstvo i početke alpinizma u Hrvatskoj. Vrlo zanimljivu Ekspedicijsku zbirku prikupio je Mladen Kuka iz PD Karlovac smjestivši je u Vilu Anzić pokraj Karlovca, a prva faza Planinarskog muzeja Ivanec dovršena je 2017. godine s idejom promicanja planinarstva kao načina života. Izgradnja Muzeja u Ivancu nastavlja se kroz nove faze, a konačni cilj je smart muzej nove generacije.