Grad Samobor

180 godina samoborskog staklarstva

Zbog visoke cijene stakla te poreza, obični su građani koristili posuđe od gline i kositra, a prozorska su se okna prekrivala životinjskim kožama i mjehurima, oslobođenim od plaćanja poreza. 2019. godine obilježavamo 180 godina samoborskog staklarstva.

Staklarstvo u samoborskom kraju ima stoljetnu tradiciju. Pojava prvih staklenih proizvoda na ovom području seže u starije željezno doba, 9. – 5. st. pr. Kr., kada se staklarstvo formiralo kao novi zanat. Izrađuju se perle raznih boja i oblika, među kojima su najzastupljenije plava, zelena, žuta i bijela zrna.

Prema zapisima Ivice Sudnika u kasnijem srednjem vijeku stakleni su predmeti bili vrlo skupocjeni te su ih mogli nabavljati samo bogati feudalci, a početkom 19. stoljeća, u vrijeme francuske okupacije Samobora, na staklene se prozore na kućama morao plaćati porez. Zbog visoke cijene stakla te poreza, obični su građani koristili posuđe od gline i kositra, a prozorska su se okna prekrivala životinjskim kožama i mjehurima, oslobođenim od plaćanja poreza.

 

PRVA TVORNICA STAKLA U OSRETKU

Jedna od prvih staklana na prostoru današnje Hrvatske svečano je otvorena upravo u Samoboru, na posjedu barunice Vilhelmine Kulmer u Osretku, 12. ožujka 1839. godine. Prvi majstori bili su iz Karlovih Vary, a staklana je imala 11 zidanih zgrada. U početku je tvornica s mnogo poleta proizvodila staklene predmete namijenjene pretežno dnevnoj kućnoj upotrebi: čaše i boce raznih oblika, cjeline za veći broj osoba, tanjuriće, zdjelice, svjetiljke i sjenila. Naročito su cijenjene bile čaše za dobrodošlicu („bilikumi“), raznih oblika i veličina, bogato ukrašene bojama i brušenjem, često u obliku kubure, čizmice, pokala, bačvice ili vrčeva, dok su u novije vrijeme vrlo popularni lončići s natpisom: „Sanoborci piju vino z lonci“.

Već 1847. vlasnica je uslijed velikih dugova tvornicu morala prodati mariborskom trgovcu Franji Paanu, a ovaj je iz istih razloga preprodaje bečkom staklaru Ignacu Hafenbradlu, 1850. godine. Tvornica je tada imala jednu peć s osam lonaca za brušeno staklo i dva lonca za za prozorsko staklo, s ukupnom godišnjom proizvodnjom od 3000 centi stakla. Sirovine je tvornica jednim dijelom dobila iz okolice Samobora, dok je drugi dio stizao iz Štajerske, Češke, Ugarske i Engleske. U Hrvatskoj se prodavalo 3/8 proizvoda, a najveći dio odlazio je preko Trsta u Italiju, Tursku, Grčku, Španjolsku, Afriku i Ameriku. Polovica ukupne proizvodnje bilo je nebrušeno staklo, četvrtinu brušeno staklo, a drugu četvrtinu obojano, pozlaćeno i kristalno staklo. Na Prvoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. godine Hafenbradl izlaže čak 22 proizvoda.

 

„KAROLINA“ U GRDANJCIMA

1869. godine novi vlasnici postaju Maksimilijan Gamilšek i Lavoslav Dinghofer, koji proširuju proizvodnju te se uz prodavaonicu na Jelačič placu otvaraju i nove, u Rijeci, Sisku i Karlovcu. 6. listopada 1872. godine na nalazištu ugljena u Grdanjcima otvara se podružnica tvornice, nova „Glažuta“ nazvana „Karolina“, po Gamilšekovoj kćeri. Staklana je imala 10 majstora staklopuhača, 4 brusača i 150 radnika.

Značajan uspjeh tvornica je na velikoj izložbi u Trstu 1882. godine, gdje dobiva zlatnu kolajnu za izvrsno brušeno i bijelo staklo, a vlasnik Gamilšek od cara Franje Josipa dobiva i Zlatni križ za zasluge. Tih je godina tvornica postala privlačno turističko izletište koje su posjećivali domaći i strani izletnici radi kupnje skopocjenih staklarskih proizvoda, uz bogate nagrade majstorima koji su pred posjetiteljima izrađivali razne staklene uspomene. 1891. tvornica izlaže svoje proizvode u vlastitom paviljonu na jubilarnoj izložbi Gospodarskog društva u Zagrebu, a 1897. osniva i vlastitu pučku školu u Osretku, za djecu svojih radnika i službenika. Tijekom godina staklana je mijenjala vlasnike i proizvodni program, imala poslovne uspone i padove. Ubrzo ponestaje sirovina za proizvodnju stakla, šume Samoborskog gorja i Žumberka su posječene, a drvo iz udaljenih mjesta skupo se plaćalo. Drveni ugljen kod „Karoline“ nije bio dobar te tvornica više nije mogla izdržati konkurenciju češkog i bečkog stakla, tako da je 1904. proizvodnja potpuno prestala, a većina stručnjaka preselila se u novu tvornicu stakla u Hrastniku, kod Trbovlja.

 

KRISTALNI PROIZVODI DANAS

Dio tradicije proizvodnje kristala danas nastavlja manufakturna radionica „Kristal Samobor“, koja već 20 godina zadivljuje svijet svojim visokim umijećem ručnog brušenja od razigranih čipki do čistih ozbiljnih linija i modernog dizajna. Iskusne ruke puhača i brusača samoborskim proizvodima od stakla daju onu plemenitost koju stroj ne može. Brojni oblici i uzorci rezultat su kreativnog rada majstora i svih onih koji u proizvodnim fazama dodaju proizvodu konačnu formu i sjaj.

U kulturno povijesnoj zbirci Samoborskog muzeja čuva se preko 300 komada stakla tvornice Osredek, izrađenih od bezbojnog, tamno plavog, zelenog, crvenog, mliječno-bijelog stakla, te stakla izrađenih raznim tehnikama s motivima cvijeća ili geometrijskih motiva. Naročito su lijepi „bilikumi“, čaše s natpisima za razne prigode, boce, tanjuri, zdjelice, podnosi, svijećnjaci, vazice, te predmeti za slatkiše u obliku kokoši…

Područje stare „Glažute“ i doline potoka Bregane danas je turističko područje koje posjećuju planinari, lovci, ribolovci i automobilisti koji u svježem zraku i gustim šumama nalaze zabavu, odmor i rekreaciju. Na mjestu nekadašnjih tvorničkih postrojenja nalaze se zelene livade na kojima se jedva naziru ostaci zidina tvornice, čije je kamenje rasprodano stanovnicima s područja široke okolice.