Gastronomija

Gastronomija

Samobor ima dvije važne gastronomske tradicije – mora se ponuditi nešto domaće i tanjur mora biti prepun. Gurmani su već odavno prepoznali Samobor i znaju što ih očekuje. Nepretenciozno, autohtono, ukusno, začinjeno dobrom atmosferom.

Kao ni u bilo čemu drugom, Samobor nikad nije bio zatvoren za dobre utjecaje. Od Nijemaca se naučilo nešto, od Francuza nešto drugo, bečka škola je pak donjela nešto treće, Mađari četvrto i danas se Samobor može pohvaliti izuzetno bogatim i raznolikim rasponom gastro ponude – češnofka, samoborska salama, muštarda, bermet, gljive, pastrva, samoborski kotlet, kotlovina, rudarska greblica, krafna, kremšnita. Pa uz to sarma, štrukli, fileki, buncek sa zeljem, krvavice, srna, vepar, šnenokle, cvečn knedle – a to je samo tradicijski dio ponude!

Bilo da posjetite restoran, krčmu ili seosko obiteljsko gospodarstvo, vjerojatnost da ćete se najesti dobro i do sita u Samoboru jako je velika. A poklopi li se i domaći štimung, na kraju ćete i pjevati s vlasnikom i osobljem.

Samoborski bermet i muštarda

Samoborski bermet i muštarda već stoljećima vežu se uz Samobor. Bermet kao profinjeni aperitiv neizostavan je kao početak slijeda ili kako piće za opuštanje u dobrom društvu, a iako se sastojci manje-više znaju, način pripreme specifičan je za svaku obitelj koja ga proizvodi pa tako samoborski bermeti variraju po gorčini odnosno slatkoći. Proizvodi se od crvenog vina i odabranih sastojaka voća i trava.

Tradicionalna je i proizvodnja muštarde. Radi se od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta i ostalih sastojaka te nastaje pikantni čvrsti umak, koji se može koristiti uz govedinu, kobasice i češnofke.

Samoborska salama i češnofka

Spoj recepture, koja se generacijama dorađivala po kletima, i suvremenih metoda proizvodnje omogućio je Samoborskoj salami i češnofki put do stolova današnjih gurmana. Salama je blagog okusa uz vrlo malo ljutine, a birati možete između profesionalnih proizvođača koji imaju propisanu recepturu jer je Samoborska salama zaštićena kao robna marka ili ćete probati salamu po recepturi naših starih iz domaće radinosti jer brojne obitelji i dalje rade salame, između ostalog, i kako bi se okušale na Samoborskoj salamijadi.

Češnofka je “mlađa sestra” Samoborske salame koja svoj put do općeg priznanja također traži kroz godišnji festival u Samoboru, a svoje manje dimenzije nadoknađuje koncentriranijim okusom.

Juha od gljiva

Samoborske šume prava su riznica za gljivare, a iskusni znalci vrlo dobro znaju lokacije gdje one najbolje uspijevaju. Gurmani pak znaju da je svježa, domaća namirnica, koja je od kuhinje i stola udaljena ni par sto metara, idealna kombinacija. Stoga, nije nikakvo čudo što su se jela s gljivama našla u jelovnicima ovdašnjih restorana, a u toj ponudi izdvajaju se juhe od vrganja, bukovača te ostalih vrsta gljiva.

Juha pripremljena od svježe ubranih gljiva, kao i ona od mljevenih i sušenih, ima posebnu čar i aromu te poslovni i obiteljski ručak rijetko kada prođe bez ovog finog toplog predjela.

Samoborske kremšnite

Kraljica svih kolača, tako joj tepamo u Samoboru. Toliko je već tekstova napisano o samoborskim kremšnitama, opjevane su i u pjesmama pa se čini kako se više nema što dodati. Sigurno jedan od simbola i prva asocijacija na Samobor u Hrvatskoj i izvan nje.

Slastica je to zbog koje svi uvijek rado dolaze i gotovo je nezamislivo da netko posjeti Samobor i ne proba finu laganu žućkastu kremu između prhkog lisnatog tijesta. Zbog nje se čeka i u redu. Nosi se doma kao suvenir iz Samobora pa makar se i ohladila putem. Postoji nekoliko recepata za ovaj kolač, ali samoborska kremšnita je jedinstvena zbog svoje pripreme, ali samoborskog i ambijenta u kojem u njoj treba uživati.

Samoborske fašničke krafne

Prva asocijacija na Samobor za mnoge je Fašnik, tradicionalna pokladna manifestacija, a prva gastro asocijacija na Fašnik za većinu su samoborske krafne. Kao stalan slatki pratitelj zimskih dana i pokladnih svečanosti, samoborska krafna je kolač od dizanog tijesta prženog u ulju, po želji punjen pekmezom ili čokoladom te prekriven šećerom u prahu. Ono što ovu jednostavnu recepturu u samoborskom slučaju čini različitom od ostalih vrsta krafni je ambijent u kojem je se konzumira – probati fašničku krafnu u Samoboru, pod maskom i u dobrom društvu fašničkih likova i veselih domaćina, poseban je doživljaj. Onaj koji stvara asocijacije.

Rudarska greblica

Greblica je ogledni primjer kako od nečeg jednostavnog, što se nekad vezalo uz siromašne rudare, stvoriti nešto ukusno i kompleksno. Priprema ovoga "tenkog kolača" veže se uz povijest rudarstva u Rudama jer je to bio uobičajeni obrok za rudare, a s vremenom je prerastao u slani kolač nazvan po tradicijskom drvenom alatu greblici. Najpoznatija priprema je ona sa sirom i orasima te sirom i zelenjem, kao što su špinat, blitva ili kopriva. Slatke varijante Rudari ne priznaju, idealno ju je probati na manifestaciji koja joj je posvećena, Danima Rudarske greblice, a treba znati I da je Ministarstvo kulture 2007. proglasilo pripremu Rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom.

Pastrva

Gdje ima bistrih potoka, ima i pastrve, a samoborski kraj obiluje ovom potočnom poslasticom, čemu svjedoči i staro lokalno ime za pastrvu - bistranjga. Iz potoka Gradne i lokalnih uzgajališta na stolove samoborskih restorana potočna pastva već generacijama dolazi u različitim varijantama, od kojih je svaka podjednako zahvalna za kušanje.

Vlasnici restorana s ponosom će istaknuti kako je upravo njihov recept najbolji pa se ponekad čini da je broj pastrva u potocima jednak različitim načinima njene pripreme. Zato, naručili pastrvu na žaru, dimljenu, kuhanu ili paniranu u kukuruznom brašnu, sigurno nećete pogriješiti – Samobor je grad vrhunske pastrve.

Samoborski kotlet

Postoje različiti recepti i načini pripreme kotleta, ali samoborski kotlet razlikuje se po jednom važnom detalju - tradicionalnom umaku od češnjaka. U odnosu na prijašnja vremena pripremanje kotleta ponešto se promijenilo, ali prepoznatljivost je ostala upravo zahvaljujući umaku. Kao i kod ostalih specijaliteta, receptura se brižljivo čuva u samoborskim restoranima, a šefovi kuhinje razlikuju se po detaljima oko pripreme mesa i čuvanja njegovih sokova. No, krajnji rezultat je jelo kojem je teško odoljeti i zbog kojeg se dolazi na objede u Samobor i njegovu okolicu.

Samoborska kotlovina

Priprema ovog jela mali je spektakl boja i mirisa, a majstora kotlovine često će prekinuti uvijek nestrpljivi "gladuši“ kako bi umakanjem komadića kruha u umak u kojem se krčka meso "provjerili“ kad će biti gotova. Kao tradicionalni pratitelj samoborskih sajmova, prijateljskih okupljanja i proštenja, prizor velikog metalnog tanjura u kojem se prvo peku pa kuhaju različiti komadi mesa, kobasa i povrća, jedna je od tipičnih slika, osobito subotom na Samoborskom sajmištu.