Grad Samobor

Trg kralja Tomislava

Trg kralja Tomislava

Mjesto na kojem u svako doba dana možete sresti nekog poznatog, orijentir za domaće i goste, središnji je gradski trg – i to već stoljećima. Nekad su ga Samoborci jednostavno nazivali “plac” i “Glavni trg”, a potom “Trg Leopolda Salvatora” u čast austrijskom nadvojvodi. Svoje današnje ime dobio je 1925. godine povodom obilježavanja tisućljeća hrvatskog kraljevstva.

Nekad je bio zapuštena površina puna jama i korova, da bi nakon par većih požara i poplava s kraja 18. i početka 19. stoljeća, zahvaljujući gradonačelniku Ljudevitu Šmidhenu i zamahu kojeg je grad dobio osnivanjem Samoborske štedionice, počeo dobivati prepoznatljive konture.

Sve zgrade na Trgu uređene su u kasnobarkonom, klasicističkom ili secesijskom stilu i zaštićeni su spomenici, a svaka ima i zanimljivu povijest: zgrada na broju 1, ugaona jednokatnica, podignuta je oko 1800. godine, danas je kavana i hotel "Livadić"; zgrada na broju 3 nekada je bio hotel "Gradu Trstu", a u kavani hotela osnovana je prva čitaonica u Samoboru; na broju 5 gradska je vijećnica, građena prema nacrtima poznatog zagrebačkog graditelja Bartola Felbingera, a na pročelju, u razini prvoga kata, postavljeni su reljefi u čast gradonačelnika F. Livadića i Lj. Šmidhena; na broju 13 nekada je bila obiteljska kuća Cantilly iz koje potječe i Julijana, poznata Ljubica iz zbirke Đulabije pjesnika Stanka Vraza; dok je na broju 14, u zgradi građenoj u secesijskom stilu, nekada bila kavana u kojoj je često sjedio Antun Gustav Matoš dok je stanovao u Samoboru.

Svoj današnji izgled, stvoren 2002. godine za uživanje na terasama uz kavu i kremšnite i otvorenih vizura, Trg zahvaljuje arhitektima Vanji Ilić, Ivani Ergić, Zorislavu Petriću i Vesni Milutin.

I zanimljivost - samoborski glavni trg jedan je od rijetkih kojeg ne nadlijeću golubovi. Tek pokoji vrabac.