Grad Samobor

Gastronomija

Gastronomija

Bogata i raznolika ponuda razlog su zbog kojeg gurmani rado dolaze u Samobor. Polako, ali sigurno, Samobor je stekao reputaciju važnog gastronomskog odredišta Hrvatske i ovog dijela Europe. Tome su doprinijeli ovdašnji stanovnici i ugostitelji, koji su znali uspostaviti ravnotežu između naslijeđa, brižno čuvajući recepte predaka, i noviteta koji su neminovno ulazili u jelovnike. S vremenom su i neki od tih noviteta postali dio tradicije i vežu se uz samoborski kraj.

Gastronomija i turizam su prirodno povezani i međusobno se podupiru. Gotovo da nema turista i posjetitelja u Samoboru koji nije kušao kremšnitu i domaće specijalitete, zatražio salamu, češnofku, muštardu, popio bermet, a za vrijeme Fašnika pojeo krafnu.

U istraživanju mogli su otići i korak dalje te probati delicije samoborskih ugostitelja koji su u svoje recepte ugradili i bogatstvo ovdašnje flore i faune, osobito ljekovitog bilja, gljiva, divljači i riba. Dodatno su ponudu obogatila i obiteljska seoska gospodarstva te samoborski vinari.

Bogatstvo i raznolikost, a posebno tradicionalna kuhinja, dostatna su pozivnica za dolazak u Samobor i uživanje u njegovoj gastronomiji.

Samoborski bermet i muštarda

Samoborski bermet i muštarda već stoljećima vežu se uz Samobor. Bermet kao profinjeni aperitiv neizostavan je dio ponude, a način pripreme tajna je receptura. Proizvodi se od crvenog vina i odabranih sastojaka voća i trava. Tradicionalna je i proizvodnja muštarde. Radi se od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta i ostalih sastojaka te nastaje pikantni čvrsti umak, koji se može koristiti uz govedinu, kobasice i češnofke.

Samoborska salama i češnofka

Spoj recepture, koja se generacijama dorađivala po kletima, i suvremenih metoda proizvodnje omogućio je Samoborskoj salami i češnofki put do stolova današnjih gurmana.

Juha od gljiva

Samoborsko gorje i Žumberak prava su riznica za gljivare, a iskusni znalci vrlo dobro znaju lokacije gdje one najbolje uspijevaju. Stoga, nije nikakvo čudo što su se jela s gljivama našla u jelovnicima ovdašnjih restorana, a u toj ponudi izdvajaju se juhe od vrganja, bukovača te ostalih vrsta gljiva.
Juha pripremljena od svježe ubranih gljiva, kao i ona od mljevenih i sušenih, ima posebnu čar i aromu te poslovni i obiteljski ručak rijetko kada prođe bez ovog finog toplog predjela.

Samoborske kremšnite

Toliko je već tekstova napisano o samoborskim kremšnitama, opjevane su i u pjesmama pa se čini kako se više nema što dodati. Sigurno jedan od simbola i prva asocijacija na Samobor u Hrvatskoj i izvan nje. Slastica je to zbog koje svi uvijek rado dolaze i gotovo je nezamislivo da netko posjeti Samobor i ne proba finu laganu žućkastu kremu između prhkog lisnatog tijesta. Zbog nje se čeka i u redu. Postoji nekoliko recepata za ovaj kolač, ali samoborska kremšnita je jedinstvena zbog svoje pripreme.

Rudarska greblica

Ministarstvo kulture 2007. proglasilo je pripremu Rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom. Priprema ovoga "tenkog kolača" veže se uz povijest rudarstva u Rudama. Prvo je to bio uobičajeni obrok za rudare, a s vremenom prerastao u slani kolač nazvan po tradicijskom drvenom alatu greblici. Najpoznatija priprema je ona sa sirom i orasima te sirom i zelenjem, kao što su špinat, blitva ili kopriva.

Pastrva

Gdje ima bistrih potoka, ima i pastrve, a samoborski kraj obiluje ovom potočnom poslasticom, čemu svjedoči i staro lokalno ime za pastrvu - bistranjga. Iz potoka Gradne i lokalnih uzgajališta na stolove samoborskih restorana potočna pastva već generacijama dolazi u različitim varijantama, od kojih je svaka podjednako zahvalna za kušanje.

Vlasnici restorana s ponosom će istaknuti kako je upravo njihov recept najbolji pa se ponekad čini da je broj pastrva u potocima jednak različitim načinima njene pripreme. Zato, naručili pastrvu na žaru, dimljenu, kuhanu ili paniranu u kukuruznom brašnu, sigurno nećete pogriješiti – Samobor je grad vrhunske pastrve.

Samoborski kotlet

Postoje različiti recepti i načini njegove pripreme, ali samoborski kotlet kao poznato jelo razlikuje se u jednom važnom detalju - to je tradicionalni umak od češnjaka. U odnosu na prijašnja vremena pripremanje kotleta malo se razlikuje, ali prepoznatljivost je ostala upravo po umaku, koji se nije mijenjao. Kao i kod ostalih specijaliteta, receptura se brižljivo čuva u samoborskim restoranima, a šefovi kuhinje razlikuju se po detaljima oko pripreme mesa i čuvanja njegovih sokova. No, krajnji rezultat je jelo kojem je teško odoljeti i zbog kojeg se dolazi na objede u Samobor i njegovu okolicu.

Samoborska kotlovina

Priprema je mali spektakl boja i mirisa, a majstora kotlovine često će prekinuti uvijek nestrpljivi "gladuši“ kako bi umakanjem komadića kruha u umak u kojem se krčka meso "provjerili“ kada će biti gotova. Kao tradicionalni pratitelj samoborskih sajmova, prijateljskih okupljanja i proštenja, prizor velikog metalnog tanjura u kojem se prvo peku pa kuhaju različiti komadi svinjskog mesa i kobasa, jedna je od tipičnih slika, osobito subotom na sajmištu.