Stari grad Okić
Drevna utvrda, rijedak primjer očuvane romaničke arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj.
_95358.jpg)
_10522.jpg)
Na osamljenom, stjenovitom vrhu grebena Plešivice, svega 5 kilometara od Samobora, smjestio se Okić-grad, drevna utvrda koju se smatra jednim od naših najstarijih utvrđenih gradova i rijedak primjer očuvane romaničke arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj. Stoljećima je bdio nad ovim krajem i odbijao napade, nije posustao pod naletom mongolskih plemena, nije ga uništila niti turska opsada u tri navrata. No, zub vremena ipak je učinio svoje pa danas Stari grad Okić samo ostacima svojih zidina svjedoči o vremenima u kojima je igrao važnu obrambenu ulogu.
Prvi zapis u kojem se spominje Okić-grad datira iz 1193. godine u listini biskupa Kalana iz Pečuha no smatra se da je utvrda možda postojala i ranije, već u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Važnu ulogu odigrao je Okić u pomoći kralju Beli IV. u bijegu pred Mongolima pa ga se i spominje u povelji koju je kralj dodjelio trgovištu Samoboru, a znakovito da je Ivanu Okićkom potom dopustio izgradnju okićkog grada-dvojnika Lipovca, kao utvrde koja će dodatno pomoći obrani ovog kraja.
Gradom su kroz stoljeća upravljali knezovi Okićki, Babonići, Bevenudi, Frankopani, Matijaš Korvin, Ivan Horvat te na kraju obitelj Erdödy u čije vrijeme, već 1616. utvrda Okić postaje ruševina.
Danas Stari grad Okić ne pokušavaju okupirati vojske, nego planinari i izletnici, privučeni zidinama smještenima na 499 metara nadmorske visine s kojih puca pogled na Posavinu, Pokuplje, Zagreb, Medvednicu i Plešivicu. Prva od njih bila je karlovačka književnica Dragojla Jarnević koja je baš usponom do Okića ispisala prve stranice hrvatskog alpinizma 1843. godine, svladavši teži, južni uspon - i to bosa.
Srećom, zaslugom vrijednih planinara danas je uspon do Starog grada Okića puno jednostavniji, potrebno je svega 10-ak minuta hoda od Planinarskog doma Maks Plotnikov do ostataka utvrde.