Tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj - nematerijalno kulturno dobro

Ministarstvo kulture i medija utvrdilo je da Tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra. Tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj tiču se skele, tradicionalno zvane i brod, kao plovila namijenjenog prijevozu ljudi, životinja, vozila i robe s jedne na drugu obalu rijeke.

Za neke je najbrži put između Samobora i Zaprešića jer će vam skratiti put za 17 kilometara, a za druge idealna prilika začiniti svoje putovanje nesvakidašnjim prelaskom Save – skela u Medsavama neobičan je podsjetnik na stara, ali praktična prometna vremena. 

Skelar Ivan Vrančić spreman je za simbolični iznos prebaciti izletnike, bicikliste i vozače svojom skelom s jedne obale na drugu, ponuditi kakav dobar savjet ili razmijeniti mišljenja o kakvoj aktualnoj temi. Dok skelu drži preko rijeke napeto čelično uže i ona lagano klizi prema drugoj obali, uživa se u jedinstvenom prometnom predahu, na trenutak čovjek čak zaboravi i okinuti selfie.

Skela šest dana u tjednu radi od 6 do 18 sati, nedjeljom od 7 do 18, ljeti i duže, a rad skele jedino može spriječiti visok vodostaj Save. Putnici sve informacije vezane za rad skele mogu dobiti na broju dežurnog skelara: 091 35 999 28.

Umijeće skelarenja prenosilo se naraštajima u skelarskim obiteljima, a kroz povijest je bilo i žena skelarica. Od antike su na hrvatskim povijesnim prostorima zabilježeni prelasci rijeka preko gaza i skelom, pri čemu su na većim vodotocima i značajnijim rijekama, postojali i mostovi (pontes).

U prvoj polovini 20. stoljeća prelazak vodotokova skelom je i dalje ostao čest, a tek suvremenom modernizacijom prometa tijekom druge polovice 20. stoljeća postaje sve rjeđi. Danas su u Hrvatskom registru brodova registrirane 23 aktivne skele na tri rijeke: Savi, Dravi i Muri. Većina skela u vlasništvu je općina i gradova (14), dok su preostale u vlasništvu tvrtki (7) i privatnih osoba (2).

Danas su one i dio turističke ponude, primjerice na biciklističkim rutama, čime se osigurava njihovo trajno održavanje i funkcija te postaju dodatna vrijednost za zajednicu. Skelari koji upravljaju skelom osjećaju posebnost svoga posla i povezanost sa svojom prošlošću i prirodnim okruženjem, a osobe koje se prevozi smatraju vožnju skelom posebnim doživljajem, uz skraćivanje vremena za putovanje obilaznim cestovnim putevima. Zbog činjenice da ne koriste pogonske motore, već se kreću uz pomoć samog toka rijeke, skele pridonose i očuvanju okoliša.

Tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj tisućljetna je baština koja je oduvijek bila važan i neophodan čimbenik života lokalnih zajednica uz rijeke, kao i važno prometno sredstvo svih ostalih putnika. To se ogleda i u činjenici da u Hrvatskoj i dalje postoje aktivne skele, što govori u prilog, njihovoj vitalnosti unatoč brojnim suvremenim promjenama prijevoza.

Upisom u nacionalni Registar kulturnih dobara dodatno se ističe važnost skelarenja i korištenja skela kao žive baštine na područjima uz velike riječne tokove te pridonosi daljnjoj njihovoj valorizaciji i povećanju vidljivosti u javnom prostoru.