T T T
Veličina fonta
Disleksija font Veći razmak Označi poveznice
Kontrast Invert Crno/bijelo
Novosti   /   Izložbe

ALU u Bunkeru

Grupna izložba tri nagrađene studentice ALU Zagreb

ALU u Bunkeru

ALU u Bunkeru

 

Otvorenje izložbe u ponedjeljak 16. prosinca 2019. u 18 sati

 

Centar za mlade Bunker - Info centar

Ulica Savke Dabčević Kučar 8

Samobor

 

Izložba je otvorena do subote 4.1.2020.

 

Radno vrijeme Bunkera:

utorak - petak 13 - 22h

subota 10 - 22h

nedjelja 16 – 22h

ponedjeljak, praznici i blagdani zatvoreno

 

ALU u Bunkeru

Izložba triju mladih umjetnica, studentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pokušaj je suočavanja sa suvremenim trenutkom odraženog u osjećaju nesigurnosti, napuštanja zapadnog ideala razuma i istine te gubitka čvrstog uporišta s kojeg bi se mogla sagledati prošlost i imaginirati budućnost. Ova izložba ne predlože jedno takvo uporište. Nasuprot, ona nudi tri osobne poetike kontakta sa svijetom nepovratno gurnutim u proces radikalnih mijena.

 

 

Iris Jambrek

Diptih: Dihotomija I, II; ulje na platnu, 2019.

Diptih Iris Jamberk pruža uron u kaotični trenutak koji titra na liniji između nedavne prošlosti i neizbježne budućnosti. Masa zbijenih figura koja se nekontrolirano sliva prema promatraču, reminiscencija je ikoničkog Ensorovog djela “Dolazak Krista u Bruxelles” (1888./1889.) - apokaliptične vizije izopačenog društva koje Spasiteljev dolazak slave političkim porukama, transparentima i karabuljnim maskama. Međutim, na Jambrekičinoj slici nema Krista, a masa je bijegu pred topljenjem leda s dviju planina u pozadini. Kolorizam i ekspresivnost poteza kojim su realizirane planine upućuje na drugu uporišnu točku, Kirchnerov “Zimski pejzaž na mjesečini” (1919.), u kojem pogled na švicarske Alpe umjetniku služi kao pribježište nakon pretrpljenog nervnog sloma. Na Jambrečinoj slici ideja prirode nije pribježište, već nasuprot, prijeteći razlog za bijeg, a neizbježni ishod postaje jasan na drugom dijelu diptiha. Izostanak figura na naizgled apstraktnom prizoru na kojem dominiraju dvije velike bijele površine koje plutaju u crvenoj tekućini, potencijalna su slika svijeta bez ljudi. Svijeta u kojem se ne više ne otapaju ledenjaci, već sam krajolik koji prokapava s gornjeg dijela platna. Diptih predstavlja subjektivni uron u normalizirani kaos u kojem i prema kojem jurimo.

 

 

Elena Štrok

Baba Jaga igra maga, kutija bakropis; litografija; drvo; tkanina, 2018.

 

 

Baba Jaga igra maga je igra karata temeljena na umjetničkoj interpretaciji staroslavenske mitologije. Prema narodnim predajama i pričama za djecu, Baba Jaga je poznata kao zla vještica koja dobro čini samo onima koji to zasluže. Baba Jaga stoga postaje staroslavenska prefiguracija karme koja se otkriva kroz samu igru. Kako umjetnica objašnjava: “Špil sadrži 21 kartu, a baza je 7 različitih karata koje se ponavljaju tri puta u špilu. Svaka od 7 karata predstavlja jedan staroslavenski simbol za boga ili za božanski aspekt, a svaka karta nosi određenu poruku. Igra je volja sudbine predviđena za dva igrača.”

U svijetu kojeg određuje tehnologija, u kojem se priče generiraju, multipliciraju i nekritički prenose između profila, a ne živih osoba, autoričina kartaška igra predstavlja radikalni narativni obrat. Estetika vernakularnog i ideja mitske rukotvorine ovdje reartikulira naše poimanje tehnološkog objekta, vraćajući ga u njegovu (pred)povijest u kojem mitologija, narodna predaja i ritualna izvedba licem u lice stvaraju sasvim nove, paralelne svjetove, moguće alternative vremenu i prostoru kojem živimo.

 

Klara Burić

Koža, lateks, čavli, 2019.; Koža, lateks, čavli, 2019.; Koža, bakropis i suha igla, 2019.; Zglobovi, bakropis, 2019.

 

 

Iako pojam kože neizostavno asocira na meku omotnicu ljudske tjelesnosti, suočenost s materijalnom grubošću prirode neizbježno širi inicijalno poimanje kože. Koža postaje taktilno sučelje biološkog svijeta, membrana između unutra i van, (medij)ator intimne razmjene, polje dodira između našeg i drugih tijela koja nužno ne moraju biti ljudska. Izdvajanje materijalnog uzorka kože koja bojom i teksturom podsjeća na ljudsku i njeno supostavljanje grafičkim otiscima kože stabla, u radu Klare Burić predstavlja poetsku gestu koja naglašava paralelizam među tijelima, supostojanje, a ne suprotstavljanje. Koža tako postaje postaje jedinstveni arhiv zajedničkih ožiljaka, dijeljeno tkivo, teritorij u kojem organske linije otkrivaju kartografiju dijeljene povijesti i potencijalne zajedničke budućnosti. Ideja kože kao zajedničkog teritorija/tkiva nije samo poetska nego i politička gesta koja prema Donni Harraway (sympoiesis) otvara mogućnost mišljenja otvorenijeg, intimnijeg i ravnopravnijeg odnosa među ljudima i drugim vrstama, kao alternative svijetu u kojem je priroda tek odavno izgubljen, romantizirani ideal ili pragmatični resurs ekonomske ekstrakcije.

 

Nikola Bojić

povjesničar umjetnosti, asist.

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu

 

Elena Štrok

 

Biografije

 

Elena Štrok

Nakon završene Glazbene škole u Varaždinu s diplomom glazbenice gitaristice, Elena Štrok upisala je Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2019. godine završila preddiplomski studij grafike. Iste godine pohvaljena je nagradom Akademijskog vijeća magna cum laude. Sudjelovala je na međunarodnim i domaćim projektima na temu suvremenog cirkusa, grafike i glazbe. Do sada je izlagala i izvodila u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Latviji i Grčkoj. U sklopu programa mobilnosti Erasmus+, studirala je tijekom jednog semestra na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu, a trenutno obavlja stručnu praksu u Portu, Portugal.

 

Klara Burić

Klara Burić rođena je 1997. godine u Osijeku. Završila je preddiplomski sveučilišni studij Likovna kultura na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2019. godine, za koji je dobila pohvalu Akademijskog vijeća summa cum laude, te iste godine upisala diplomski sveučilišni studij Likovna kultura, modul kiparstvo u klasi prof. Vlaste Žanić. Zimski semestar 2018./2019. godine boravila je na Sveučilištu Ulster u Belfastu, Belfast School of Art u okviru programa mobilnosti Erasmus +. Sudjelovala je na više grupnih izložbi u Zagrebu (Galerija Šira - VGA 01, Ususret 13. Cash&Carryju, Pasionska baština: Moj doživljaj muke; Garaža Kamba - Vrt i ostale beštije); Belfastu (Goose Lane Gallery - High Contrast; Catalyst Arts - Eye Test); Vrbovcu (Mala galerija POU - Integritet); Kotoru (Galerija solidarnosti – ArtQuake); Ravenni (niArt gallery) i Dubrovniku (Ljepota detalja, transformacija i struktura - kokolitoforidi Jadrana, Akvarij Instituta za more i priobalje). U prosincu 2019. godine izlaže u Laubi na Studentskom bijenalu Ljepota. Sudjelovala je na projektima Kratki spoj, Istraživanje i primjena virtualne stvarnosti u novomedijskoj umjetnosti, APURI u Rijeci i Umjetnost u zajednici: dekonstrukcija naslijeđa grupe Zemlja u okviru Europskog dana kreativnosti, CreArt 2.0.

 

Iris Jambrek

Iris Jambrek rođena je 1995. godine u Varaždinu. Osnovnu školu završava u Samoboru, nakon čega upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu upisuje 2015. godine, gdje završava preddiplomski studij završava slikarstva 2019. godine, te iste godine dobiva pohvalu Akademijskog vijeća cum laude. Trenutno studira na diplomskom studiju slikarstva u klasi profesora Zoltana Novaka.

Do sada je izlagala na nekoliko grupnih izložbi tijekom 2019. godine: Ususret Bijenalu slikarstva, Galerija Šira; Oni odlaze - izložba završnih radova Slikarskog Odsjeka ALU, Gliptoteka HAZU, Pasionska baština: Moj doživljaj muke, Galerija Šira.

 

Klara Burić

Objavljeno: 10.12.2019.