Starter 4

 

Antonia Magdić rođena je 1995. u Vinkovcima. Završila je Gimnaziju Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima, prirodoslovno-matematički smjer. Trenutno je apsolventica diplomskog studija Likovne kulture, modul slikarstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi i radionica.

web: antoniamagdic.wixsite.com/magdicantonia

e-mail: antonia.magdic@outlook.com

 

Tehnika: cink, jetkanje i perforacija materijala

Godina nastanka: 2020.

Dimenzije: 2x 100 * 70 cm

 

Radovi su nastali kao reakcija na novonastalu kriznu situaciju izazvanu pandemijom bolesti COVID-19 uzrokovane novim koronavirusom SARS-CoV-2. Bave se problematikom sigurnosti u različitim vremenima suočenim s krizama različitih karaktera. Diptih čine radovi „Jedna otočna avantura“ i „Unutar 4 zida“ koji su nastali jetkanjem i perforacijom cinčanih ploča. Prvi rad „Jedna otočna avantura“ bavi se pitanjem sigurnosti u kriznim, ratovima izazvanim vremenima dvadesetog stoljeća. On prikazuje motiv bunkera, vojnog objekta, koji je u određenim povijesnim trenucima predstavljao spas i sigurnost. Osobni boravak i dio djetinjstva provedenog na malome dalmatinskom otoku doveli su me u doticaj s ovom vrstom građevine obrambenog karaktera. Neopterećena igra i istraživanje otoka rezultirali su otkrivanjem napuštenih, oronulih i davno izgrađenih građevina koje su danas samo smećem ispunjeni prostori. Drugi rad „Unutar 4 zida“ vizualizira unutrašnjost obiteljskog doma, moje mjesto sigurnosti. Najintimniji prostor u kojemu smo zaštićeni, ali suočeni s osjećajem osamljenosti izazvanim krizom i strahom od nevidljive prijetnje kojoj su svi izloženi. Na oba rada se pojavljuju perforirani crteži kvadara koji reprezentiraju fizičku distancu koja predstavlja pojam sigurnosti sadašnjice. Otuđenost u vlastitim stanovima i kućama se javlja kao nova bolest koja nam prijeti.

 

 

Ivana Škvorčević završila je preddiplomski studij likovne kulture Umjetničke akademije u Osijeku 2017. godine (danas Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku) i stekla naziv prvostupnice likovne kulture, univ.bacc.art. Dobitnica dekaničine nagrade 2016. godine, 2018. druge nagrade za mlade suvremene umjetnike Zlatna lubenica u Puli i treće nagrade 2017. godine na II. Međunarodnom studentskom bijenalu za rad Vibracije registrirane u dubokom tisku. Od 2018. godine postaje članicom HDLU-a Osijek i aktivno sudjeluje u projektima galerije Kazamat. Kao umjetnica je ostvarila do sada tri samostalne izložbe. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno je apsolventica na modulu Multimedije pri Odsjeku za vizualne i medijske umjetnosti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Njezine aktivnosti vežu se uz umjetničke instalacije, prošireno slikarstvo te video i fotografiju.

 

Dvokanalni video

6:30 min, loop

2019.

Mentor : izv. prof. art. Vladimir Frelih

 

Parallel noise, dvokanalni video rad ostvaren s ciljem prikaza komunikacije paralelnih dimenzija stvarnosti. Paralelnost dimenzija stvarnosti uspostavljena je pomoću dva identična prikaza, ali s različitim djelovanjem subjekta u prostoru. S lijeve strane je prostor stvaranja, a s desne je prostor poništavanja.

Prostor s lijeve sačinjen od šuma u obliku “antifokusa” u prvom planu i u trećem planu zvukom. Drugi plan je neutralna zona koja ne nudi nikakav trenutak spoznaje, on je poput vakuuma. S desne strane (prostor poništavanja) je suprotna situacija, s jednakim drugim planom.

Kada bismo ova dva prikaza preklopili, dobili bismo situaciju u kojoj aktivnost subjekta je svedena u mirovanje, odnosno nulu. Razlaganjem mirovanja ili nule ostvaren je ovaj dvokanalni video rad.

 

 

Josip Jelenčić, rođen je 1995. u Našicama. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku upisuje 2010. godine. Završio je preddiplomski studiji likovne kulture na odsjeku za vizualne i medijske umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te iste 2019. upisuje diplomski studiji pod modulom slikarstva. Najradije se izražava slikanjem apstraktnih motiva kombiniranom tehnikom te putem fotografije. U prosincu 2019. izlaže na prodajnoj izložbi radova studenata likovnih akademija „Plati i nosi“ u galeriji Bačva u Domu HDLU, Zagreb i na 3. Međunarodnom studentskom bijenalu, Lauba u Zagrebu. Iste godine predstavlja se na izložbi studenata pod nazivom „Zrcaljenja“ u Galeriji Rub, Slavonski brod te sudjeluje na izložbi skulptura povodom „Tjedan karijera“. U 2019. također sudjeluje u zajedničkom projektu u Hochschule für Kommunikation und Gestaltung HfK+G u Stuttgartu. U 2018. radove izlaže na izložbi „Na rubu fotografije“ u galeriji Kazamat, Osijek.

 

214 x 130 cm

kombinirana tehnika, akril i ulje na medijapan ploči

 

Put od boje do slike puno je duži nego što bi mi, kao laici, mogli misliti kada govorimo o slikarstvu, ali put od slika do nas kao promatrača uvijek može biti staza inspirativnog promišljanja o kvalitetama koje je umjetnik utkao u njih, ali i o njima samima i tome što one kao slike uopće jesu. Boja koja predstavlja slikarsku tvar materijal je kojim ideja, bilo oblikovana u umu bilo umetnuta u intuiciju slikara, u određenoj mjeri nalazi svoje konačno smirenje. Moglo bi se, dakle, reći da je slikarstvo vizualna materijalizacija ideje ili pak pokušaj stavljanja ideje u oblik koji je nama vizualno dohvatljiv. Međutim, ideja u slikarskom procesu uvijek ostaje tek početna točka i može biti vizualno transformirana na bezbroj načina, a upravo način na koji slikar prevodi ideju u vizualni jezik ono je po čemu ga možemo smatrati uvjerljivim ili neuvjerljivim transformatorom.

Posve je suvišno na ovim slikama tražiti aluzije na predmetni svijet i truditi se u njima vidjeti, točnije prepoznati, nešto što nam je već poznato jer toga na njima nećemo naći. Premda su utemeljene na vlastitoj emociji autora – što se ogleda u snažnom i na nekim dijelovima nekontroliranom gustom namazu – ove slike predstavljaju i više od onoga što je autor kroz njih želio vizualno predstaviti. Da bismo prestali tragati za značenjem ovih prizora jer oni, ukazujući sami na sebe, ukazuju na činjenicu da slike poput ovdje izloženih prezentiraju same sebe bez da nužno reprezentiraju i neke stvarnosti koje se nalaze izvan njih. Slike kao i sami nazivi dovode promatrača (a i autora) u stanje latentne nesigurnosti, stvarajući aluzije na krajolik čija je vizualna stabilnost upitna kao što je upitno i potpuno nestajanje svijeta vizualne realnosti. Upravo to ove slike čini toliko zanimljivima.

 

 

Osnovnu i srednju školu završava u Osijeku a 2019. diplomira na Akademiji za Umjetnost i Kulturu u istom gradu. Na zadnjoj godini studija, proglašen je studentom godine na Odjelu za Likovnu Kulturu, Multimedija. Pred kraj studija počinje ilustrirati za Crionis te je angažiran da sudjeluje u izgradnji vizualnog identiteta web stranice Unikrn.

Većinu slobodnog vremena provodi radeći na vlastitim ilustracijama, igrajući video igre te provodi vrijeme na Youtubeu i Artstationu.

Profesionalno koristi Procreate i Photoshop te tečno govori Engleski koji mu je bio iznimno važan u izgradnji karijere.

 

video, 25:57min

 

Eksperimentalni dokumentarac o životu Andy Warhola. Iako pripovjedač istinito prepričava život Andy Warhola, video je pun kraćih humorističnih scena koje na svoju način komentiraju njegov život. Sav prazan prostor u videu je popunjen snimkama igre World of Warcraft čija se ogromna popularnost podudara s Warholovom opsesijom popularnom kulturom.

Upravo kroz prethodno navedene elemente, autor postiže idealnu ravnotežu između satiričnog i dokumentarnog sadržaja.

 

 

Maja Biondić apsolventica je diplomskog sveučilišnog studija ilustracije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Rođena je 1991. u Rijeci. Prethodno je završila Školu primijenjene umjetnosti u Rijeci te preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Izlagala je na grupnim izložbama u Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Skopju, Ljubljani i Trstu. Prva i najveća ljubav joj je ilustracija, a onda dizajn - u svim oblicima i formama. Trenutno živi i radi u Zagrebu.

 

Naziv radova: "Iza mene"
Dimenzija: 50 x 70 cm
Tehnika: olovka
Godina: 2018

 

 

Od svih vidova komunikacije za mene je upravo vizualni jezik onaj kojim se najviše koristim. Ilustracijom izražavam svoje emocije i proživljena iskustva. Inspiraciju crpim iz svakidašnjeg života, kojeg proživljavam jako intenzivno. Smatram da nema ništa dinamičnije od onog što se događa sada i ovdje, pa su moji radovi odraz moje stvarnosti.

Od tehnika se uglavnom koristim grafičkom olovkom i tušem. Prilikom rada veliku pažnju posvećujem detaljima. Težim tome da mi svaka linija ima svrhu i karakter. Moj umjetnički razvoj tekao je od ranog djetinjstva i širi se na grafički dizajn i ilustraciju.

Ova serija radova je nastala je kao odraz mojih sjećanja, proživljenih iskustava. Kako se sjećanje svakom ponovnom naracijom mijenja tako i akteri ovih događaja mogu zauzeti drugo mjesto unutar cjeline. Radnja se isprepliće unutar istog prostora - odrastanja. Ovim radom sebi osvješćujem da je istina individualna i ovisi o trenutnom emocionalnom stanju. Likovi su prikazani simbolički, svaki sa svojom atributom i ulogom koju su odigrali. Elementi koji čine formu su međusobno zavisni, baš kao što naš doživljaj stvarnosti zavisi od prethodno proživljenih iskustava. Radovi su kolaž jedne epohe i moj odnos prema istoj.

 

 

Rođena u Našicama. Živi u Osijeku. Nakon osnovne škole upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, u kojoj u potpunosti pronalazi sebe. Osim školskih izložbi u svome području, sudjelovala je i u osmišljavanju novog hrvatskog brenda za Slavoniju i Baranju sa udrugom Slap 2013. godine. Osim toga sudjelovala je na natječaju za najboljeg kreativca Hrvatske 2013, pod organizacijom Red Bulla gdje je odnijela najvišu titulu. Nakon četvero godišnjeg iskustva u školi, upisuje Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje joj se vrata širom otvaraju u vezi izložbi i još većem broju aktivnosti. Na petoj godini dobiva potvrdu da je na pravome putu dobivši nagradu za završni rad od povjerenstva za dodjelu nagrada za završne radove. Diplomira 2018. godine, a od 2020. počinje raditi kao nastavnik u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku.

 

instalacija

promjenjive dimenzije

stiropor, folija, špenadle

 

Čimbenici poput taktilnosti i doživljaja teksture od iznimnog su značaja za rad Apsolutnost koji ujedinjuje dva spomenuta osjetilna doživljaja vizualno i taktilno. Sintezom tih dvaju osjetila dobivamo određeni doživljaj svijeta oko sebe, tj. polimedijski doživljaj. Taktilnost je svojstvo likovnog materijala koje poziva promatrača da ga dodirne i da ga pri tome doživi, odnosno javlja se želja za dodirom. Špenadle imaju vlastitu, sebi svojstvenu teksturu. Ukoliko ih gusto međusobno rasporedi, kao u ovom slučaju, nastaje svojevrsni svjetlosni, vizualni efekt kojemu različitost refleksije ovisi o tome je li rad izložen na danjem ili umjetnom svjetlu.

Raspored pojedinih skulptura i količina istih ovisi o prostoru u kojemu su izložene.

 

 

Zorica Gojkov , rođena 07.09.1996. godine u Vukovaru studentica je druge godine diplomskog studija, smjera multimedije odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Od 2016. do 2019. godine studirala je na preddiplomskom studiju Likovne kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Iste godine sudjelovala je na izložbama: Tjedan karijera Sveučilišta u Osijeku na izložbi skulptura Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti, Izložbi “Create the Change”, te na izložbi “Memorijal Ive Kerdića” u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Sudjelovala na međunarodnoj radionici ,, Together- communication and design for intercultural understanding”.

 

 

Najprodavanija i najprofitabilnija lutka nastala je pedesetih godina prošloga stoljeća. Izgled lutke Barbie se kroz šezdeset godina njezina postojanja mijenjao i razvijao kroz različite oblike i proporcije, između ostalog i radi feminističkih reakcija gdje su se žene zalagale za manju pristranost u estetici, a veću u razvoju uma žene, djevojke i/ili djevojčice. No, unatoč promjenama izgleda lutke ona i dalje predstavlja iskrivljenu ljepotu jer posjeduje krivo utemeljene proporcije te nameće, ne samo djevojčicama nego i odraslim ženama, uzor koji predstavlja nerealnu ljepotu. Radi toga nerijetko lutka ima negativan učinak na djetinjstvo jer stvara određene komplekse i razočarenja.

Ideja rada proizlazi iz promišljanja psiholoških i kulturoloških utjecaja koji lik Barbie ostvaruje na djevojčicama te promjenu idealno lijepoga u odnosu na vrijeme i trendove. Likovni rad ustrojen je metodom rekompozicije tijela Barbie na način da je originalna Barbie umnažana u gipsanim odljevima koji su se raspali na veće ili manje dijelove tijela. Ovakva metoda primijenjena je kako bi degradirala nerealne odnose proporcija. Navodim na postojanje nesavršenosti ljudskog tijela i Barbie lutke nepredstavljene djeci takve nego kao suprotnost kojom razvijaju kriva razmišljanja o ljepoti i izgledu. Obzirom na široku proizvodnju Barbie lutke i njezin isto takav utjecaj mnogobrojnošću dijelova sam prikazala pokidanu iluziju idealne ljepote koju predstavlja.

Uz krivo utemeljene proporcije barbike njezinim likom ju prikazujem i u drugačijem obliku. Rupe i nepravilnosti koje su se događale tijekom procesa izrade svojim nedostatkom su dio lutke koja je simbol ljepote. Time otvaram pitanje je li njezina ljepota uništena drugim ljudima ili je i dalje lijepa. Odlivene dijelove izložila sam sve zajedno, isprepletene međusobno. Postavljene na stolu prikazuju ljudsko meso koje je izloženo pogledima drugih ljudi. Time želim sugerirati na tijela korigirana utjecajem tuđih mišljenja, medija i trendova. Postavljajući nam na pladnju reklame nečega što je moderno prihvaćeno bez upitno je li to korisno za nas ili ne. Uz mijenjanje naše vanjštine, mijenja se i ljudska svijest. Sukladno tome izloženost uništenih i destrukturiranih lutaka aludira na poticanje izlaganja ljudi svijetu u obliku kojem jesu sa svojim umom i osobnošću, kvalitetama koje nas najviše razlikuju jedne od drugih.