Video Srijeda: CoD Black Ops 4 / 7.11.

Call of Duty: Black Ops 4 ima pedantno krojen multiplayer s osam modova i 14 mapa, potpuno novi battle royale mod zvan Blackout s najvećom mapom koju je serijal ikada vidio, kao i najrazvijeniji co-op mod sa zombijima do sada.

Ali nema dušu.

Znate onaj topli osjećaj uzbuđenja i kontrolirane nestrpljivosti kada po prvi put napokon pokrenete neku igru koju ste dugo čekali pa ne želite apsolutno ništa preskočiti? Svaki djelić tog procesa prvog pokretanja igre proučavate i upijate s guštom.

Čak ni uvodne animacije Nvidije, Dolby Digitala i sličnih tehnologija koje se u igrama danas koriste ne preskačete jer sve je to dio te početne euforije. Želite se potpuno udubiti u atmosferu, prepustiti tematici koju igra predstavlja. Uvodna animacija koja postavlja tu tematiku tada vas pozdravlja i efekt je potpun – gledate je bez treptanja, a glavni meni kad se konačno otkrije je kao da je netko otvorio vrata i pustio vas unutra. Čak ne želite prebrzo kliknuti na New Game jer se bojite da ćete nešto propustiti misleći si da su predani i pedantni developeri sigurno sakrili neki detalj već i u glavnom meniju.

To ćete možda doživjeti kada prvi put pokrenete Red Dead Redemption 2 ovih dana, ali ne i Black Ops 4. Novi Call of Duty ima samo jedan suhoparan glavni izbornik koji odmah prelazi na stvar – koju od ove tri opcije želiš igrati?

Black Ops 4 ima sve što bi jedan novi naslov u 2018. godini trebao imati da opravda svoju cijenu. Zabavan je, pun sadržaja i tehnički funkcionira praktički bez greške. Brzo je zarazio milijune ljudi svojim receptom za battle royale mod, kao i klasičnim multiplayerom te co-op zombijima pa možemo reći da je Activision očito bio u pravu kad je pomislio da im se više isplati ukloniti singleplayer i preusmjeriti sredstva na sadržajniji multiplayer.

Ali kažem vam – igra zbog toga nema dušu.

Voljeli vi neke od prethodnih Call of Duty nastavaka ili ne, ne može im se osporiti da su kroz singleplayer jasno postavili pravila svog fantazijskog svemira i tematiku koja je dizajnom i pričom potkrepljena. Odigrali vi singleplayer u tim igrama ili ne, sama činjenica da je isti bio prisutan u igri utjecala je i na dizajn multiplayera, a onda i na vaš doživljaj istoga, odnosno osjećaj za mjesto i vrijeme kada sudjelujete u tim MP borbama.

U Black Opsu 4 nećete imati pojma tko su dvije zaraćene strane u multiplayeru, zašto se bore, koja je godina i zašto puške izgledaju tako kako izgledaju. Jer nema priče. Mali hint leži naravno u naslovu igre, Black Ops 4, dakle nastavak je Black Ops serijala koji je prije imao svoje singleplayer priče i uspostavljenu tematiku na koju se novi nastavak sada samo lagano naslanja.

Istini za volju, kao pokušaj da malo približe tematiku i onima koji Black Ops prije nisu igrali stvoren je Specialist HQ mod kroz koji se možete upoznati s 10 glavnih likova (čitaj: specijalista) i njihovim pozadinskim pričama te sposobnostima na bojištu, ali ako se uspijete natjerati da pogledate te zbrzane, drugorazredne cutscene svaka vam čast.

No koliko je taj manjak duše zapravo bitan? Pa ako ćemo iskreno – i nije baš. Umjesto duše igra ima tonu sadržaja koji vas može zaokupiti na stotine sati. Samo Blackout mod kao najistaknutiji i sasvim sigurno najvažniji dio paketa toliko je zabavan i rafiniran da može ponuditi 100 sati dobre zabave, vjerojatno i puno više ako vas baš zarazi. A mogao bi – vrlo lako.

Umjesto duše igra ima tonu sadržaja koji vas može zaokupiti na stotine i stotine sati.

Blackout je dakle klasični battle royale, nešto kao slavni PUBG, ali na drogama. I to onima koje te ubrzaju da ne stigneš ni razmišljati. U pravoj Call of Duty maniri brzo izletite iz helikoptera na početku meča, spretnim korištenjem wingsuita i padobrana brzo dotaknete tlo, a onda još brže nađete i prvo oružje. Brzo ćete i umrijeti ako uskoro ne nađete barem level 1 armor, a još brže ako se ne znate kretati kao najveći majstori u igri.

 

Pravi je gušt gledati dobrog igrača dok uklizuje, sprinta i preskakuje ograde po masivnoj mapi Blackouta. Sve djeluje kao jedan povezani, fino kontrolirani combo-pokret koji nikako da završi. U slučaju najboljih igrača taj niz finih pokreta često završi stručnim upućivanjem metka u glavu protivniku, nakon čega se ples po mapi nastavlja.

Call of Duty je poznat po brzom umiranju, odnosno kratkom TTK-u, što nije u skladu s vrijednostima battle royale igara u kojima imate samo jedan život. Zato je u Black Opsu 4 povećano osnovno zdravlje igrača na 150 HP-a. To vam u startu povećava šanse da ćete u 1 na 1 susretu nasred mape Blackouta ostati živi, a u prilog tome ide i činjenica da su razni health packovi uvijek u blizini, kao i to da ih se vrlo brzo koristi. Možete se ozdraviti čak i dok sprintate do zaklona – igra nema kočnica.

Pravi je gušt gledati dobrog igrača dok uklizuje, sprinta i preskakuje ograde po masivnoj mapi Blackouta.

Sve to zajedno uistinu i pomaže da ostanete duže na životu, no veliki naglasak stavljen je na armor. Bez njega i dalje vas je moguće iznenada lišiti života sa snajperom iz svega dva dobra pucnja.

Blackout pored očekivanog naoružanja poput jurišnih puški, kratkih strojnica, pištolja, sačmarica i snajpera nudi i čitav niz drugih oružja i gadgeta da začini svaki meč. Na mapi Blackouta pronaći ćete tako niz kratkotrajnih buffova koji će vam povećati brzinu kretanja ili pokazati gdje se nalazi loot. Ili autić na daljinsko upravljanje kojim možete izvidjeti situaciju u nekoj kući bez da riskirate vlastitu glavu. Skočite na branu i možda pronađete bacač raketa, posjetite groblje i možda naletite na blesavo moćan laserski pištoljčić što ga čuvaju zombiji.

Blackout ima samo jednu mapu i nije golema, ali može se reći da je najbolje dizajnirana mapa u battle royale žanru do sada. Bilo bi čudno da nije tako kada u obzir uzmemo koliko igra košta, koliko novca stoji iza produkcije cijele stvari, kao i činjenicu da je mapa satkana od provjereno dobrih multiplayer bojišta iz Call of Duty serijala. Sve te individualne CoD mape nisu samo besmisleno ubačene po nekakvoj većoj mapi. Šume, puteljci, pustinja i masivne travnate površine kao i potpuno nova sela te područja poput groblja povezuju te poznate mape i potpuno nove ideje u jednu savršeno smislenu cjelinu.

Doduše, ne bi mi smetalo da su odmah po izlasku ponudili još jednu mapu za Blackout, a mislim da to nije ni mnogo za očekivati s obzirom na cijenu igre i manjak singleplayera. Trenutna mapa u Blackoutu je odlična, ali nije baš ogromna kad je usporedimo s drugima u žanru. A zbog brzog kretanja te činjenice da imamo kopnena, morska i zračna vozila na raspolaganju ubrzo se počne činiti manjom nego što jest. Iako se uvijek radi o velikim mapama, u svakoj battle royale igri dobit ćete taj osjećaj da znate svaki kutak mape nakon dovoljno mečeva. U Blackoutu taj osjećaj nastupa ranije nego inače.

Dizajn Blackouta utjecao je i na klasični multiplayer donekle. Zbog Blackouta je podignut HP i ubačen sustav ručne regeneracije zdravlja, a to je sada preneseno i na klasični MP. Osjećaj igranja klasičnog CoD multiplayera s time na umu je ponešto drugačiji – morate se nakon svakog preživljenog susreta sjetiti stisnuti tipku za ozdravljivanje, ne morate više čučati iza covera i čekati da se energija sama vrati.

 

Dobro bi bilo i da se sjetite koristiti posebnosti svog specijalista, jer svaki dolazi s vlastiti sposobnostima koje u kontekstu meča stavljaju naglasak na timsku igru. Jedan specijalist može ispaliti strelicu kojom otkriva lokaciju neprijatelja, drugi se kukom može vinuti na više razine mape, dok će treći jednim metkom ubiti troje ljudi ako se dobro poredaju ispred njegovog (dobro, njezinog) posebnog revolvera. Dobro uigran tim specijalista koji komunicira s ekipom o dostupnosti svojih utimate abilityja može uz pomoć svega toga lakše dobiti meč.

Ovo bi vas moglo podsjetiti na hero shootere kao Overwatch, ali zapravo nema veze s time. Ovo je i dalje Call of Duty i tako se igra. U Black Opsu 4 svaki specijalist ima i svoju klasu, sami birate oružje s kojim će specijalist izaći na teren, a te specijalističke mogućnosti nisu toliko važne da čine baš ogromnu razliku u meču. Tu su, dio su igre i morate ih savladati za uspjeh, ali ono što primarno morate savladati je kretanje i pucanje iz klasičnog oružja, baš kao i u svakoj CoD igri do sada. Multiplayer mečevi u samom startu djeluju poznato unatoč specijalistima i drugim izmjenama. Fanovi će cijeniti što je igra i dalje dosljedna svom vlastitom serijalu, no drugi bi mogli reći i da nije pretjerano inovativna.

Činjenica je da ukupno osam različitih multiplayer modova daje dovoljno raznolikosti tom multiplayer iskustvu, no samo dva su potpuno nova. Control nije tako poseban – zadaje vam zadatak da zauzimate ili branite određene točke kao tim, ali dozu taktičnosti u tom poznatom formatu pruža činjenica da vam je ograničen broj mogućih respawnova. Dobrodošao dodatak u MP modu, ali kažem – ništa pretjerano kreativno.

Heist je daleko zanimljiviji – podsjetit će vas na igre kao Counter-Strike i Payday s dozom ekonomije između svake runde. U Heistu kradete novac i nosite ga do određene točke, a vještim igranjem zarađujete za bolja oružja, armor i dodatke između rundi. Ovdje nema Create a Class sustava već sve morate kupovati novcem zarađenim u svakoj prethodnoj rundi, slično kao u CS-u. Nema ni respawna, no umjesto da odmah umrete kada vam protivnik spusti zdravlje na nulu, past ćete na koljena i nadati se da će vas kolega oživjeti prije nego vas protivnik potpuno ukloni iz runde. Duže vrijeme u CoD-u se nije pojavio jedan mod koji toliko poziva na taktičnost i po meni predstavlja najveći plus ovog dijela igre.

Treći dio igre su naravno zombiji. Ovaj kooperativan mod već je duže dio Call of Duty igara i dok je dosad bio tek usputna stanica za malo ekipne makljaže zombija uz zasebnu priču, Black Ops 4 ga je nabildao gotovo do razine zasebne igre. Umjesto jedne, Black Ops 4 u startu donosi čak tri velike mape kroz koje postepeno prolazite s ekipom i ubijate sve ozbiljnije protivnike mahnito gradeći prepreke za zombije, kupujući oružja i otkrivajući tajne. Zabavno je i zanimljivo, a i izgleda dobro.

Zombiji su zastrašujući kao i uvijek, no ne samo zbog dobrog dizajna i atmosfere na svakoj mapi, već i činjenice da vas mogu vrlo brzo baciti na koljena ako niste oprezni.

Na jednoj mapi ste u gladijatorskoj areni za vrijeme starog Rima, na drugoj zombiji haraju po Titanicu baš pri udaru u golemu santu leda, a treća će vas podsjetit na Black Ops 2 jer je svojevrsna prerada poznate Mob of the Dead mape s nekim proširenjima. Svaka mapa priča svoju priču i sadrži likove sa zadacima koje bi trebali ispuniti, ali ne radi se o adekvatnoj zamjeni za pravi singleplayer jer sve te priče sa zombijima žive u svom vlastitom malom svemiru.

Zombiji su zastrašujući kao i uvijek, no ne samo zbog dobrog dizajna i atmosfere na svakoj mapi, već i činjenice da vas mogu vrlo brzo baciti na koljena ako niste oprezni. I kad kažem zombiji mislim ujedno i na divovske oklopljene starorimske vojnike i ogromne tigrove crvenih očiju. Ima i takvih. Njih posebno ne volim.

Nisam siguran, možda je do mene, ali čini mi se da je ovo najteži Zombies mod u Call of Dutyju do sada. Počnite na Beginner postavci jer Normal je već poprilično brutalan – nije čudno da već nakon prvih par valova padnete na koljena i dozivate kolege upomoć. No dobra stvar je da je iskustvo u potpunosti prilagodljivo, kroz jednostavan editor možete za sebe i prijatelje podesiti zaseban meč u kojem zombija ima manje, vi imate više zdravlja, a u rukama odmah imate bolje oružje nego inače.

Kao što u Zombies modu imate tri mape, koje se neće svima podjednako svidjeti, tako i Black Ops 4 kao cjelina nudi tri vrlo različita multiplayer iskustva koje neće svi podjednako doživjeti. No naravno da nije moguće kupiti samo Blackout ili samo zombije – Black Ops 4 je paket sadržaja i kao takav se prodaje, sviđalo vam se to ili ne.

Veliki ste fan battle royalea i želite probati ovaj iz CoD-a? Dobre su šanse da ćete u Blackoutu uživati – radi se o jednom od najboljih battle royale modova koje uopće možete zaigrati danas. No činjenica da ste ulaznicu za taj battle royale na jednoj mapi morali platiti 60 eura mogla bi zaboljeti.

Možda vas upravo ta bol prisili da probate MP i zombije kad ste sve to već kupili, možda iznenada i u tome nađete zabavu kakvu niste ni tražili. Moguće je – možda ste baš takvu mješavinu svih tih iskustva i tražili u jednom paketu. Sve su to dobro izvedena multiplayer iskustva. Ali sad kad nema singleplayera koji je pričom i tematikom povezivao sve u jednu cjelinu Black Ops 4 djeluje slabije povezan, kao nešto što se moglo izbaciti i kao tri odvojene igre. Drugim riječima, Black Ops 4 nema dušu koja bi podmazala sve što nudi, ali nas ujedno i podsjeća da igre danas ne trebaju imati dušu da bi bile zabavne i uspješne.