Ana Guberina ''''Metamorfoze''''

Otvorenje izložbe u srijedu, 26. studenog 2025. u 19 sati

Galerija Prica, POU Samobor

Trg Matice hrvatske 6

Izložba je otvorena za posjetitelje do 31. prosinca 2025.

Radno vrijeme Galerije:

utorak – četvrtak 9 – 14h

petak 13 – 19

subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

Metamorfoze

Sve što postoji na ovom svijetu međusobno je povezano, prožeto i komplementarno, dok život na Zemlji predstavlja tek djelić beskrajnog prostranstva svemira. Sveukupnost svih čestica i energija sadržanih u prostoru i vremenu u kontinuiranom je gibanju tj. dinamičnom stanju promjena. Magistra likovne umjetnosti Ana Guberina snažno osjeća i proživljava promjene u našem svijetu koje potom intuitivno i ekspresivno bilježi na platnima. Autorica spontanim potezima smjelo nanosi snažne boje na površinu oblikujući pritom gestualne tragove koji ravnomjerno ispunjavaju sve dijelove platna. Kompozicije su naglašeno otvorene te sugeriraju beskonačnost svemira, dok se organski i geometrijski oblici prirodno nastavljaju izvan platna u umu promatrača.

Vođena naukom Teilharda de Chardina o konvergiranju svemira u čovjeku, kako bi ga kolektivna humanizacija kršćanskim fenomenom vodila prema sjedinjenju s točkom Omega, Ana Guberina stvara ciklus slika koji vizualizira i likovno svjedoči o toj preobrazbi tj. o metamorfozama.[1] Umjetnica spontano i intuitivno oblikuje metafizičke krajolike koji kroz sukus boja, volumena i unutarnjeg gibanja ukazuju na najraznolikije oblike života. Ana Guberina osjeća čvrstu povezanost čovjeka sa svim živim bićima, a konvergencijom naravnog i nadnaravnog svijeta u točki Omega suvremeni čovjek postoje svjestan i odgovoran sudionik kozmičke evolucije.

Udaljavajući se od figurativnog, Ana Guberina zalazi u srž i bitak postojanja. Krajnjom redukcijom predmetnog ukazuje na počelo svega. Motiv nije u potpunosti nestao, već je sadržan u titraju boje i oblika, u simetriji i ritmu, u rezonanciji sa svijetom koji je u neprestanoj mijeni. Vođena primarnom mišlju kako svaki život, razvoj i širenje završava približavanjem Bogu, autorica dematerijalizira stvarnost apstrahirajući srž našeg svijeta u primarnim formama kao što su krug i kvadrat. Osnovne boje – crvena, plava i žuta – ispunjavaju krug kao simbol duhovnog svijeta, kretanja i znak ishodišnog jedinstva te definiraju kvadrat kao okvir koji predstavlja zemlju i strane svijeta.[2] Kvantna sprega, odnosno međuovisnost najmanjih čestica koje ukazuju na isprepletenost i povezanost cijelog svijeta i svemira, jedan je od glavnih sadržajnih i misaonih lajtmotiva umjetnice, a očituje se u gustom tkanju satkanom od vibrantnih tragova dinamičke gestualnosti. Organski i geometrijski oblici prožimaju se, nestaju i nastaju jedan iz drugog. Autorica u njima prepoznaje "svetost materije" te kroz prepoznatljiv likovni rukopis oblikuje jedinstveni svijet misaonih struktura. Pristupajući materiji kao osnovi duhovnog ostvaruje gestualno slikarstvo u kojem pulsiraju tragovi iskonske ekspresivnosti.

Najraniji rad na izložbi "Metamorfoza I" iz 2020. godine nagovještaj je novog ciklusa. Autorica svojim prirodnim i iskrenim osjećanjem međusobne prožetosti svih živih bića utjelovljuje dinamičnu kolorističnu formu koja emanira svjetlost, duhovnost i sveukupnost svijeta. Djela nastala od 2022. do 2024. godine odlikuje bogat i razveden kolorit, razigranost kompozicije te upečatljivo artikulirana tekstura. Niz podjednako važnih i skladno razloženih segmenata definira unutarnju dinamiku, ravnotežu i ritam završne kompozicije. Format naglašeno položenog pravokutnika definira radove s podnaslovom "Mediteranski vrt". Površine su ispunjene oblicima nalik na mandorle koje asociraju na plodove prirode odnosno izvor energije, hrane i obnove. Višebojne fluidne forme u svom zajedničkom gibanju razdvojene su crnim spojnicama koje dodatno potenciraju njihovu svjetlost i živ kolorit stvarajući pritom dojam vitraja. Atmosfera uzvišenosti, mira i spokoja koju susrećemo u veličanstvenim katedralama prožima radove ostvarujući međudjelovanje duhovnog i materijalnog svijeta.

Forme se postepeno pojednostavljuju i transformiraju pri čemu se odbljesci ranijih radova očituju u smjelim kolorističkim kružnim formama. One ublažuju strogu strukturu pozadinskih kvadrata i crnih linija tj. glavnih silnica kompozicije. Spektar boja svodi se na tri osnovne boje, dok organske forme bivaju zamijenjene geometrijskim oblicima kruga i kvadrata. Nepravilni višebojni krugovi lebde u prostoru, povremeno prekinuti crnim linijama, a sveukupno prožimanje ostvareno je kvantnom spregom dočaranom nemirnom i titrajućom bijelom linijom koja oblikuje mrežu zgusnutog tkanja. Osnovni oblici i boje nose višeznačnost i duboku simboliku ovoga svijeta.

U recentnim radovima nastalim tijekom 2025. godine dolazi do značajne promjene u izrazu umjetnice. Raniji organski oblici, kružne i kvadratne forme, zamijenjene su nizom usitnjenih pravokutnih segmenata koji se centripetalno kreću prema ili iz središta slike te predstavljaju krhotine, segmente i ostatke današnjeg svijeta. Počevši od Mediteranskog vrta koji je ukazivao na sklad, prožimanje, rast i razvoj preko kvadratnih formata koji su postepeno kroz svođenje organskih formi na osnovne forme kruga i kvadrata ukazivale na težnju kretanja prema točki Omega, došlo je do promjene u izrazu kao reakcije na negativna događanja u svijetu. Emocije su se manifestirale kroz naglu rascjepkanost i usitnjavanje nekadašnjih skladnih formi koje sada kroz svoju razdijeljenost ukazuju na potrgane kvantne sprege, a sukladno tome i na podijeljene i naglašeno distancirane ljudske odnose, izostanak empatije i razumijevanja. Slike su direktni izraz emocija uzrokovanih silnim ratovima, gubicima i naglašenom polarizacijom u društvu. Svaka promjena u realnom svijetu provlači se kroz um i emociju autorice te prirodno rezonira u njezinom slikarskom izrazu. Riječ je o punokrvnom slikarstvu vođenom iskonskom intuicijom i nepatvorenim osjećajem svijeta. Ono nije lišeno sadržaja, već je sadržaj pretočen u višu sferu gestualne i snažne ekspresije u području apstraktnog izraza. U konačnici, svi segmenti satkani su od ranijih organskih formi odnosno od iste materije te se i dalje kreću oko izvorišta tj. središta. Recentni fragmentirani radovi Ane Guberine sukus su svih dosadašnjih likovnih traganja, eksperimentiranja i izraza. Oni svjedoče o jedinstvenom gibanju te mijenama od kojih je satkan beskonačni svemir usredišten u točki Omega.

Ana Guberina vlastitim likovnim tekstom dolazi do prirode i svemira, a isprepletenost dinamičnih energija izražava kroz prirodan osjećaj za gradaciju boje čime ostvaruje iznimnu kolorističnu originalnost koja u konačnici postaje prepoznatljiva za njezin cjelokupni opus. Slike snažnih boja, gustih slojeva i struktura ne projiciraju život već čine sâm život. Sloboda koloristične i gestualne ekspresije, uz snažnu prisutnost unutarnje konstrukcije slike, rezultira radovima koji pozivaju pojedinca na dugo promatranje. Kada bismo svijet trebali percipirati i osjetilno doživjeti u njegovoj srži sazdanoj od sveukupnosti međuzavisnih čestica, mogli bismo ga vizualizirati kroz slikarstvo Ane Guberine sazdano na čistoj, neprikosnovenoj i autentičnoj energiji te doživljaju sveukupnosti svemira.

viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.