Krešimir Urlić - Postanak

Krešimir Urlić: Postanak

Otvorenje izložbe u utorak, 10. ožujka 2026. u 20 sati

Mala dvorana Galerije Prica

Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Izložba je otvorena za posjetitelje do 12. travnja 2026.

Radno vrijeme Galerije:

utorak do četvrtak 9 – 14h
petak 13 – 19h
subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

KREŠIMIR URLIĆ: Postanak

Slikarstvo Krešimira Urlića u znatnoj mjeri obilježavaju teme morskog krajolika i bogatog podmorskog svijeta. Zaokupljenost morskim motivima ne čudi jer u slikarevom rodnom kraju more za život čovjeka mnogo znači.

U ranijim radovima fokus je na raznovrsnosti podmorja odnosno prikazima jata riba koje u lučnim kompozicijama simboliziraju kontinuitet i neprestano obnavljanje života. Serija novih izloženih radova izmiče figuraciji. U tom odmaku, Urlić se približava vitalističkoj apstrakciji s obzirom da su radovi simboli dubljih značenja. Čitav izložbeni postav postaje slikarevom osobnom mitologijom. Prema strukturalistu Levi-Straussu, elementi mitskog mišljenja uvijek se nalaze na pola puta između konkretnog opažanja svijeta i apstraktnog mišljenja. Iako mit čine fantastične, alegorijske i arhetipske naracije, njegova bit, između ostalog, nije u iskazivanju nadnaravnog već u promišljanju o prirodnim i duhovnim pojavama.^[1] Slično tome, Urlićeva individualna mitologija predstavlja njegova osobna promišljanja i vrijednosti. U radovima suprotstavlja materijalno i duhovno, realno i imaginarno propitivajući ljudsku egzistenciju te sinergiju čovjeka i prirode. U konačnici, prodori svjetlosti predstavljaju prevlast duhovnog dok platno postaje mjesto od egzistencijalne važnosti, ishodište u potrazi za samoostvarenjem.

Iako ostaje klasičan slikar, Urlić ne teži stvoriti još jednu lijepu sliku već promatraču želi prenijeti značenje koje je skriveno u metaforičkoj i simboličkoj strukturi djela. Kako objašnjava semiologija slikarstva, nije u pitanju što je umjetničko u slikarstvu već što je samo djelo odnosno oslikano platno. Zbog toga ne čudi iznimna filozofska i intelektualna dimenzija radova. Uz neposredni doživljaj djela, jasno je kako izložene radove možemo razumijeti tek kada znamo nešto više o umjetniku, njegovom pristupu umjetnosti i osobnim preokupacijama koje iskazuje kroz radove.

Motiv točkica, koje u potpunosti prekrivaju površinu platna, ovdje nemaju funkciju isključivo gradivnog elementa već doprinose i simboličkom značenju slike. Kontroliranim i ritmičkim ponavljanjem izabranog motiva i plavih nijansi stvara se skladan pattern (uzorak) jakog vizualnog dojma. Jasno je kako Urlićev uzorak proizlazi iz poentilizma – slikarskog pravca i tehnike 19. stoljeća koji se temelji na nanošenju sitnih, čistih tonova boje u obliku točkica pri čemu se vizualni doživljaj slike ostvaruje stapanjem boja u oku promatrača. Poentilistička tehnika ističe se kao glavni uzor u oblikovanju Urlićeva slikarskog izraza. Ipak, Urlić ne preuzima povijesni model doslovice već vlastiti umjetnički stil gradi na principima poentilizma razvijajući karakteristične monokromne kompozicije kroz gusto strukturirane površine ispunjene točkicama. Različitim nijansama, ponajprije plave boje, ostvaruje vizualnu dubinu i osjećaj prostorne i simboličke slojevitosti čime tehnika postaje temeljni nositelj značenja slike. Oslobađajući sliku od suvišnog i figuralnog, forma i boja postaju nositelji slikareve osobne mitologije. Platna plavih boja  predstavljaju morsko plavetnilo koje sugerira beskonačnost manifestiranu u osjećaju bespredmetnosti i mističnosti.

Slikarski postav izložbe nadopunjuju skulpturalna ostvarenja čineći zaokruženu cjelinu. Analogno slikarstvu, i ovdje se Urlić referira na prirodu kao i na dubokomorske organizme. Ipak, u skulpturi Urlić postaje izravan te, za razliku od sžlikarskih radova gdje figuracija izostaje, usmjerava se prema organskom obliku. Biomorfne forme neupitna su posveta bogatom morskom podmorju, a kreirajući djela suzdržane mimetičnosti pronalazi vezu između prirode i umjetnosti.

U vremenu kada je ljudska noga skoro svugdje zakoračila, beskraji morskih prostranstva Krešimira Urlića ukazuju na neupitnu nadmoć prirode. Neistražena i nepoznata morska prostranstva izazivaju naše strahopoštovanje podsjećajući nas kako je čovjek tek dio, a ne gospodar prirode.

Josipa Balajić

Krešimir Urlić rođen je 1981. godine u Makarskoj. Nakon završene Zagrebačke škole za modu i dizajn (1999. godine) započinje studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, gdje je u klasi profesora Carla Di Raco-a diplomirao 2005. godine. Osim slikarstvom bavi se i ilustracijom. Imao je tri samostalne izložbe te je sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Izložbe:

Samostalna izložba "Opstanak", galerija "Idealni grad", Zagreb, 2009. g.

Samostalna izložba "Put", Gradska galerija Antuna Gojaka, Makarska, 2011. g.

Samostalna izložba fotografija u organizaciji udruge Foton, Makarska, 2022. g.

Samostalna izložba "Postanak" Gradska galerija Antuna Gojaka, Makarska, 2025. g.

Sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Mail: kresimirurlic@gmail.com