Marijan Majdak -

Majstorstvo u mjerilu

Marijan Majdak rođen je 1936. godine u Zagrebu, gdje provodi dio svog djetinjstva i započinje rano školovanje. Državnu klasičnu gimnaziju u Zagrebu prekida zbog obiteljskih okolnosti te svoje obrazovanje nastavlja u Samoboru, gdje u poduzeću Fotokemika izučava kovinotokarski zanat. Radni vijek provodi u Hrvatskoj i Sloveniji, a najduže se zadržava u Njemačkoj, gdje s obitelji ostaje 35 godina.

Uz posao i obitelj, život su mu ispunjavale brojne umjetničke aktivnosti: fotografija, kulturni rad, modelarstvo – s posebnim naglaskom na brodomodelarstvo. Izrada maketa starog grada Samobora i makete Samobora iz 1764. godine prema starim crtežima predstavlja izvanredan odraz ljubavi prema vlastitome gradu. Uz dobro poznavanje tematike, pokazuje izuzetnu umješnost u tehničkoj realizaciji istih.

U brodomodelarstvu njeguje klasični stil gradnje s rebrima od šperploče. Taj je način pomalo arhaičan, ali i dokaz spremnosti da se uhvati u koštac sa zahtjevnim i opsežnim poslom. Nije sklon specijalizaciji – u njegovu se opusu nalaze torpedni čamci, bojni brodovi, teretnjaci i jedrenjaci.

Modeli jedrenjaka ističu se paletom veselih, šarenih boja i bogatim ukrasima, kroz koje gospodin Majdak virtuozno prikazuje današnju percepciju ljudi o tim plovilima. Malo je, naime, poznato da se iza tog šarenila i umjetničkih detalja skriva istina o teškom i napornom životu mornara, koji su često stradavali, pa i ginuli na svojim plovidbama. Modeli su većih dimenzija, što omogućuje da se uoče preciznost i minucioznost u izradi detalja.

Istovremeno, gospodin Marijan ne bježi od suvremenih tehnologija kao što je 3D print – tehnike zahvalne za izradu repetitivnih dijelova, koje je ručno moguće oblikovati jedino uz veliki napor i utrošak vremena. To je pokazatelj koliko i danas ulaže u svoje znanje kako bi bio „u korak s vremenom“.

Osobno, na mene je najveći dojam ostavio model Bismarcka u mjerilu 1:200. Gospodin Marijan nije podlegao pomodnom bojanju u šarenu šemu koju većina modelara primjenjuje – iako je takav pristup zahtjevan, razbija lijepe linije broda. Također je izbjegao pomodno „hrđanje“ modela, iako je brod bio ponos mornarice i prebojan tri puta u svom kratkom postojanju. Gospodin Majdak svoje modele prikazuje u njihovoj ljepoti, a hrđanje i prljanje prepušta drugima.

Kada smo razgovarali u njegovoj radionici, rekao je: „Ne znam koji ću sljedeći raditi“, što dokazuje da godine nisu nikakva prepreka – jer ljubav i volja i dalje postoje.

Jablanko Kranjčec