Siniša Reberski - Tihe slike

TIHE SLIKE

kojih neće biti jučer jer ih nije bilo ni sutra

Otvorenje izložbe u utorak 14. travnja 2026. u 20 sati

Mala dvorana Galerije Prica

Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Izložba je otvorena za posjetitelje do 7. 5. 2026.

Radno vrijeme Galerije:

utorak – četvrtak 9 – 14h

petak 13 – 19h

subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

TIHE SLIKE

kojih neće biti jučer jer ih nije bilo ni sutra

viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

"Svijet oko nas nestaje. Nekad se u trenu promijeni njegovo lice, a nekad nas obmanjuje dugom sporom transformacijom. Jedno je sigurno, trenutak koji sad živimo nikad neće potrajati. Budućnost još nemamo, a prošlost se izgubila. Postoji samo trenutak, koji ne možemo zadržati." Započinjem ovaj tekst citatom samog autora Siniše Reberskog, jer ponajbolje pogađa u srž likovnosti njegovog recentnog ciklusa radova objedinjenih pod nazivom "Tihe slike". S obzirom da Siniša Reberski cijeli život iznimno duboko osjeća prirodu upravo ona postaje njegov primarni medij komunikacije sa svijetom, ali i sa samim sobom. Život u urbanim sredinama ispunjen je kontinuiranim kaosom i bukom stoga ne čudi potreba pojedinca za bijegom u prirodu koja danas predstavlja jedno od rijetkih područja tišine. Ona postaje duševna hrana i mjesto koje omogućava ponovni susret sa samim sobom. Siniša Reberski najneposrednije vidi i osjeća svijet u tišini kojom odzvanjaju skriveni zakutci prirode. Tišina je ključna nit poveznica između autorovog boravka u prirodi i kasnijeg stvaralačkog procesa koji se odvija u ateljeu. Ona postaje nužan katalizator koji produbljuje koncentraciju i olakšava prisjećanje umno i emocionalno zabilježenih kadrova koji se materijaliziraju u radu autora. Susret s bojom i papirom odvija se daleko od mjesta gdje su upamćeni kadrovi iz prirode, ali je upravo ozračje kontemplativne tišine ono što povezuje prirodno i radno okruženje.

Sklad linija i formi te bogatstvo dubokih boja iz prethodnog ciklusa "Album mentalnih fotografija" nastavlja se i u aktualnom ciklusu, dok dominacija horizontalnih formata biva povremeno prekinuta akcentima okomitih prikaza gorostasnih stabala. Nevjerojatna moć transformacije odvija se tijekom stvaralačkog procesa i počiva na činjenici da autor iz jednog, naizgled posve običnog, prizora apstrahira svu onu ljepotu, čar, bogatstvo i misteriju prirode koju potom bilježi na površini papira u tehnici koju najviše osjeća svojom. Akvarel autoru dolazi prirodno, on mu ne pruža otpor već maksimalno surađuje što je razvidno kroz ostvarivanje neposredne izražajnosti, osebujnog sklada boja i gradnju kompozicije putem strukture bilja i drveća. Misterij dočarane stvarnosti otkrivamo kroz noćne prikaze pojedinačnih stabala i šuma koje istovremeno ukazuju na britkost crteža, slobodu mrlje i oblike koji se sve više rasplinjuju u konglomeracije čudnovatih oblaka. "Visoko iznad mene u noći pinija s urednom glasnom figurom" monokromatski je prikaz dijagonalnog rasta stabla pinije čija stremljenja prate i vlati trave u njezinom podnožju. Smaragdno zelena boja poslužila je kao izraz svih mogućnosti akvarela – od precizno definiranih vlati trave, preko naglašene obrisne linije stabla pa sve do krajnje ekspresivne, bogate i mrljasto dočarane krošnje pinije. Istovremeno profinjeno i snažno, stablo je prikazano u svojoj punoj raskoši i bogatstvu, ali bez nepotrebnog razmetanja. Linije, mrlje i plohe dolaze do izražaja zahvaljujući gotovo neprimjetnom tonskom niveliranju neutralne pozadine koja s dijagonalom stabla ostvaruje dubinu prikaza. Slična kompozicija, ali posve drugačijeg ugođaja prisutna je u radu "Ta je visoka vitka djevojka plesala na glazbu iz daljine". Slika budi reminiscenciju na tradiciju japanskih crteža i drvoreza prvenstveno kroz minuciozno i strpljivo oblikovanje tankoćutnih grana mladog stabla breze koje poetično korespondiraju s eteričnim vlatima visoke trave. Primjena smjelih i svježih nijansi modre i ljubičaste boje prilikom definiranja pozadine dodatno potencira jedinstvenost cjelokupnog prizora. Stablo mlade breze tako postaje simbol cikličnosti života.

Poetične kompozicije delikatnim izborom fino ugođenih boja ostavljaju snažan dojam emanirajući unutarnji mir te pozivajući na kontemplaciju odnosno bivanje sa samim sobom. Ključno je ono što se ne vidi, već se kroz prikazano osjeti i doživi. Za razliku od ranije dominacije trske, trave i jezera te horizontalnih čistina, u novom ciklusu povremene akcente čine okomiti gorostasi odnosno elegantna stabla breza, moćni jablani i razigrani borovi. Poput simbola drevnog vremena, ovi šumski divovi pohranjuju i čuvaju memoriju prirode. Slika "Noćnim nebom prodorno pjevaju tornjevi tajanstvene snage" interpretira dva impresivna monumentalna jablana. Bogatstvo njihove izbrazdane kore i razvedenih isprepletenih grana pomno je utjelovljeno na površini papira. Život drevnih stabala prati prigušena svjetlost punog mjeseca koji se kao lajtmotiv provlači kroz veći broj radova igrajući ulogu noćnog čuvara svemogućih čudesnosti prirode. Uz šumske i močvarne predjele kontinentalne Hrvatske, Siniša Reberski podjednaku ljubav gaji i prema morskim pejzažima koje često interpretira u otvorenoj, svijetloj i intenzivnijoj paleti tirkiznih, plavih i zelenih nijansi. U pravilu su to panoramski pogledi na otoke u daljini kao što je to slučaj u radu "Na obzoru već dugo plutaju otoci bez glasa". Skladnost oblika u tonski dočaranom prikazu dosegnula je svoj vrhunac kroz ujednačeni omjer zastupljenosti površine mora, kopna i oblaka od kojih je svaki element definiran drugačijom gradivnom strukturom.

U ciklusu "Tihe slike" zamjetna je dominantna zastupljenost noćnih prizora. Mističnost usnulog svijeta otvara nove mogućnosti i dimenzije percepcije i interpretacije čudnovatog svijeta prirode. Osebujna skladnost boja omogućuje neposrednu izražajnost protkanu vlastitim sjećanjima i emocijama autora na upamćeno i interpretirano. Siniša Reberski koristi boje koje podrazumijevaju oslobađanje od tradicije i ustaljenih kalupa te otvaraju mogućnost utjecaja živih i neposrednih izražajnosti prirode ostvarene u tehnici akvarela. Promatrajući bogatstvo i dubinu ljubičaste, zelene, plave i tirkizne koje pričaju priče o mjesecu te opisuju život trava, stabala i šuma nemoguće je ne primijetiti jedinstvenu svečanost boja u suton. Smiraj dana možda ponajbolje dočarava osjećaj unutarnjeg mira i tišine koji omogućavaju obnovu i sveukupni doživljaj svijeta bez agresivnih osjetilnih ometanja prisutnih u svakodnevnom životu. Osim tonski usklađenih meditativnih monokromatskih rješenja, zamjetna je prisutnost snježnih prizora u kojima su povremeno ostvareni snažni kontrasti boja s bjelinom papira. Iznimku čini noćni rad pod nazivom "Noć je bila mlada, snijeg čist, oblak tih, a mjesec tako daleko". Specifična paleta sivo-ljubičasto-ružičastih nijansi stvara začudnu, gotovo nadrealnu, atmosferu noćnog prikaza planine nad kojom se nadvio ekspresivni mrljasti oblačić. Uz raznolikost zastupljenih interpretacija, suptilnu poveznicu s ranijim ciklusom pronalazimo u radu "Vjetar je pjevao neku tužaljku, a trske su lagano plesale" čija bjelina pri rubovima papira ostavlja dojam skicuoznog zapisa u sjećanju.

Nazivi radova predstavljaju poeziju u malom i sastavni su dio samih slika te doprinose cjelokupnom ozračju ciklusa. Jedna tankoćutna misao, emocija ili radnja suptilno uvodi promatrača u svijet likovnosti. Kao i što sâm naziv ciklusa sugerira, predstavljene kompozicije odišu unutarnjim mirom koji emaniraju u svoju okolinu i prenose na promatrača. Živimo u hektičnom vremenu gdje su buka i kaos prateća konstanta za stanovnike urbanih sredina. Jedino bijeg u prirodu omogućuje tišinu prateću prirodnim zvukovima vjetra, stabala i rijeka koje ne percipiramo kao ometajući faktor jer su oni integralni dio prirode. Takvo okruženje omogućuje nam resetiranje na osnovne postavke.

Interpretacije različitih predjela prirode kreću se od lirskih, stiliziranih i pročišćenih izraza preko simboličkih, začudnih i nadrealnih rješenja pa sve do krajnje ekspresivnih i granično apstraktnih kompozicija. Prateći umjetnički rad i stvaralaštvo Siniše Reberskog, ali i njegova razmišljanja te pristup slikarstvu i životu, nameće se misao kako autor intuitivno prati geslo slikarstva koje nalaže prikazivanje života srcem, dok strukturu oblikuje kistom i vodenim bojama. O rečenome suštinski svjedoče mali noćni ugođaji tj. misaone likovne skladbe oblikovane zvukovima i doživljajima iz prirode. Tekst ću završiti kako sam ga i započela, riječima samog umjetnika: "Nisam prestao imati novih želja, ali izgleda da je došlo vrijeme pospremanja bespuća mog osobnog tavana zatrpanog čudesima koje sam ubrao lutajući ovim svijetom za koji sad znam da neupitno prolazi i nestaje." Taj nezaustavljivi proces neminovno otvara pitanje od presudne važnosti: Što ako je jedino što će nam ostati od netaknute prirode upravo sjećanje na nju? 

Biografija

Siniša Reberski rođen je 1962. u Zagrebu. 1983. do 1987. g. studira na ALU u Zagrebu gdje diplomira u klasi prof. Ante Kuduza. 1987. do 1990. g. studira na Hochschule für Angewandte Kunst u Beču u majstorskoj klasi za umjetničko pismo i oblikovanje knjiga kod prof. Elfriede Goldschmid, prof. Thomasa Hansena i prof. Waltera Lürzera. 2016. završio je postdiplomski magistarski studij Akademije za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani - studijski program Oblikovanje vizualnih komunikacij kod mentora prof. Lucijana Bratuša, prof. Stane Bernika i prof. Jožefa Muhovića, gdje je stekao akademski stupanj magistar umjetnosti. Od 1991. započinje predavati na ALU u Zagrebu gdje radi i danas u zvanju redovitog profesora. Predavao je i na Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu, Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i na Oddelku za oblikovanje na ALUO u Ljubljani.

Uže područje umjetničkoga interesa su mu slikarstvo i kaligrafija. Do sad je izlagao na tridesetak samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Najradije slika u tehnici akvarela za što je primio više priznanja, a među ostalim i veliku nagradu “6. Hrvatskog trienala akvarela” 2013. godine. U svom kaligrafskom radu istražuje razne pristupe, metode i kaligrafske tehnike, kako povijesne tako i eksperimentalne. Često kaligrafiju povezuje sa slikarstvom do te mjere da je ponekad teško odrediti kojem mediju njegovi radovi pripadaju. U svom umjetničkom radu kombinira razne medije istražujući njihove veze i zajednička ishodišta.