Zdenko M. Šlibar ''transFuzija''

Zdenko Šlibar – ''transFuzija''

Otvorenje izložbe u petak, 30. siječnja 2026. u 18:00 sati

Mala dvorana Galerije Prica

Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Izložba je otvorena za posjetitelje do 8. ožujka 2026.

 

Radno vrijeme Galerije:

utorak - četvrtak  9 – 14h
petak 13 – 19h
subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

 

Zdenko M. Šlibar: transFuzija
Arhetipske figure u keramici i metalu

Naslov izložbe transFuzija upućuje na dvostruki proces koji obilježava kiparski opus Zdenka M. Šlibara. S jedne strane riječ je o fizičkoj fuziji keramike i metala – lomljivog i trajnog, poroznog i čvrstog, krhkog i otpornog. S druge strane, prisutna je simbolička transfuzija: prijenos arhetipskih obrazaca, povijesnih iskustava i unutarnjih stanja u tijelo skulpture. Smisao se ne nanosi izvana, nego se oblikuje iz same strukture djela – iz odnosa mase i praznine, težine i ravnoteže, punine i reza. Čak i kada su lišene jasne naracije, ove skulpture komuniciraju s promatračem svojom fizičkom prisutnošću, sugerirajući tih, ali intenzivan dijalog.

U Šlibarovoj kiparskoj praksi materijalnost i forma čine nerazdvojivu cjelinu. Materijal u njegovu radu nije neutralan niti podređen unaprijed zadanoj ideji; on je polazište i sugovornik, aktivni čimbenik oblikovanja. Razbijeni fragmenti šamotnih kalupa, vareno željezo i ostaci odavno završenih industrijskih procesa zadržavaju tragove svoje prethodne namjene, no istodobno bivaju izuzeti iz logike proizvodnje i preneseni u prostor kiparskog promišljanja. Iz tih materijalnih krhotina nastaju figure koje ne ilustriraju stvarnost, nego je kondenziraju u znakovite oblike.

U tom se kontekstu pojavljuju Ratnici, Samuraji, likovi iz povijesnih i mitskih slojeva kolektivne memorije, ali i transformirani predmeti svakodnevice, lišeni izvorne funkcije i preusmjereni u suptilnu, često satiričnu kritiku društva. Te figure ne pripadaju određenom vremenu ni prostoru; njihov se identitet gradi u dodiru materijala, geste i forme, kroz napetosti koje nadilaze pojedinačno i aktualno.

Šetnja izložbom započinje susretom s artefaktom: keramoskulpturom jaja na hrđavim tačkama, znakovitim simbolom potencijala i neizvjesnosti – obećanjem nastanka koje istodobno postavlja pitanje o onome što će se iz njega izleći. Izložbeni put zatvara jabuka koju kipar „otvara“ metalnim otvaračem za konzerve, puštajući iz njezine tamne unutrašnjosti nepoznati sadržaj u svijet. Između ta dva pola – začetka i oslobađanja; zatvorenosti i otvaranja – niže se čitav niz figura i prizora: leptiri zarobljeni u krletkama, sjajne srebrne ptice koje streme visinama, žene reducirane na trokutaste forme, mušketiri, dvorci, samuraji i ratnici, ali i kolo sreće koje se, barem za neke, uopće ne okreće. Ti motivi ne tvore linearnu priču, već asocijativno polje u kojem se prepliću osobno i kolektivno, stvarno i imaginarno, ozbiljno i ironično.

Šlibar svoj kiparski postupak gradi kontinuiranim istraživanjem odnosa između forme, materijala i značenja. Sustavno ispituje granice, otpore i mogućnosti metala kao kiparskog medija. Spajanjem metala i keramike te uključivanjem pronađenih ready-made elemenata, skulptura se oblikuje iz napetosti između oblikovanog i zatečenog, između autorske intervencije i postojećeg oblika. Minimalnim, ali preciznim zahvatima, zatečeni fragmenti gube status funkcionalnog ostatka i ulaze u polje simboličkog. Njihova nova uloga ne proizlazi iz transformacije u prepoznatljiv oblik, nego iz promjene odnosa: prema prostoru, prema drugim elementima skulpture i prema promatraču. Na taj se način materijalni višak nastao nakon proizvodnog procesa preobražava u nositelja značenja, a skulptura postaje mjesto u kojem se tehničko iskustvo pretače u izražajnu, autonomnu formu.

Konkavno-konveksni ritmovi ploha te napetosti između masa i praznina, stabilnosti i krhkosti, tvore oblike koji ostaju čvrsto ukorijenjeni u iskustvu stvarnosti i otvoreni suptilnoj društvenoj kritici, a istodobno dosljedne autonomiji same forme. Upravo u toj ravnoteži između izražajne ekonomije i formalne složenosti očituje se kontinuitet Šlibarova kiparskog mišljenja.

U vremenu informacijskog zasićenja i vizualne buke, ove skulpture ne nude odgovore na dublja filozofska pitanja. One ne objašnjavaju – one postoje. U toj gotovo asketskoj prisutnosti, u svojoj težini, materijalnosti i trajnosti, postaju točke prijenosa: između fragmenata i cjeline, unutarnjeg i vanjskog, prošlog i sadašnjeg. transFuzija se ne zaustavlja u formi - ona se nastavlja u susretu s promatračem.

Elizabeta Wagner

 

Zdenko M. Šlibar rođen je u Zagrebu, gdje je proveo djetinjstvo i mladost, te završio srednju tehničku školu. Već u školskim klupama pokazivao je veliku sklonost prema likovnom izrazu, a prvi materijal s kojim je radio bilo je tada lako dostupno drvo. Zaposlio se u Tvornici "Jedinstvo" u Jankomiru kao tehnički crtač, ali svaki slobodni trenutak koristi za bijeg u svoj atelje ili srcu prirasle planine i prirodu. Radi u tvornici metalne industrije, pa metal kasnije u Zdenkovom opusu postaje primarni medij izraza, uz uvijek prisutnu keramiku. Opsjednut prirodom, čovjekom i ljudskim pokretom, stvarao je uz miris rastaljene kovine likove iz stvarnosti i mašte, istražujući nove mogućnosti metala kao materijala. Osobitu pažnju posvećuje skulpturi koja nastaje spajanjem metala, keramike i ready-made objekata. Radovi postaju suptilna, humoristična ostvarenja, čvrsto ukorijenjena u iskustvu stvarnosti i istodobno dosljedna autonomiji forme.

Aktivno je sudjelovao na likovnim kolonijama (Keramička kolonija: „Prijateljstvo kroz vatru, Zagreb, Orlovac; Likovna kolonija: Kijevo; Raku saziv: Plemenitaš,Gorski kotar; Likovna kolonija: 20.godina bratimljenja Hrvatske i Japana, Zagreb; Keramička kolonija: Lončarija DA, Varaždin; Keramička kolonija: „Plemenitaš”,Gorski kotar). Kao član Grupe 69 od 1985.godine, sudjelovao je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama koje su redom bilo dobro primljene od javnosti. Član je ULUPUH-a od 2000.god. (Sekcije za kiparstvo i Sekcije za keramiku, porculan i staklo) i Kerameikon-a - HKU iz Varaždina. Održao je16 samostalnih i sudjelovao na 64 skupne žirirane izložbe u zemlji i inozemstvu od kojih mu je instalacija "Globalno zagrijavanje" na VIII. Trijenalu hrvatskog kiparstva jedna od dražih. Postavio je više skulptura u javnom prostoru Grada Zagreba (Djevojka s kišobranom u krugu Tvornice Jedinstvo – ne postoji više na izvornoj lokaciji, Teniski rekvizit u Teniskoj dvorani Podsused, Hrvatska čigra na Autobusnom kolodvoru Zagreb i Mesocetus agrami u Podsusedu). U svom ateljeu u Zagrebu neumorno stvara fantastične skulpture koje iznova izazivaju divljenje promatrača.

Zdenko M. Šlibar

10090 Zagreb, Jelašićka II.4

Mob.: +385 98 9706025

Mail: slibar.m.zdenko@gmail.com

Web: www.zdenkomslibar.com