Knjiga i(li) hrana

Dileme jedne knjižničarke.

Piše: Maja Klisurić

Ljetni broj Knjigomata jedino je mjesto u kojem si knjižničarka može dopustiti tekst o tome voli li više knjige ili hranu? I dok bodovi svako malo pretežu s jedne na drugu stranu, proporcionalno tome pune se police u frižideru kao i police za knjige u mojoj radnoj sobi.

Ljeto je doba godine kad većina nagomilanih knjiga konačno dođe na red za čitanje pa se bez grižnje savjesti mogu prepustiti slatkom užitku čitanja od jutra do večeri. S hranom je situacija drugačija. U stalnoj sam potrebi kopirati kolegicu X koja već prvog lipnja kreće s redukcijskim dijetama kako bi mogla čitati na plaži bar jedan konfekcijski broj manja.

Meni to baš i ne uspijeva jer me na hranu podsjećaju:

naslovi knjiga (Kao voda za čokoladu, Knjiga puna sarma, Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu)
naslovnice (s motivom pekare, francuskog bistroa i kolačića u pastelnim bojama)
prezimena autora (Ocvirek, Krušić, Kolaček, Schnitzler, Mesić)
riječ poput mafija (vrlo je slična riječi muffin), klinci (rimuje se s mlinci), kotač (izbriši samo jednu crticu i imamo kolač)

Za sve koji su se pronašli u ovoj kratkoj hranidbenoj preporuci donosimo još i ovo: