Knjižnična kuhinjica

Piše: Draženka Robotić

Mali prostor u kojem se govore, odlučuju, događaju i otkrivaju velike stvari.

Danas sam ja na redu za slaganje fonda...

Mjesto na kojem se uzrujaš jer pogledaš na pano i vidiš raspored slaganja fonda u depou i baš si ti na redu, ali se isto tako beskrajno razveseliš jer je šefica izvjesila radne subote do kraja lipnja i tebi nije radna ona između Dana antifašističke borbe i Dana državnosti!

Naša je kuhinja malen i intiman prostor (ako zanemarimo činjenicu da je to zapravo prolaz između otvorenog odjela s knjigama i obrade te prolaz i nama i korisnicima do toaleta) u kojem se nekad davno pušilo uz kavu, a sada se uz geslo - u zdravom tijelu zdrav duh - kuha žuti ili zeleni čaj.

Kuhinja u kojoj provodimo možda i više vremena no u vlastitoj

Šteta što nismo brojili koliko je književnika prošlo kroz ovu kuhinjicu u proteklih 27 godina, šteta što ne možemo pobrojati koliko smo puta prošli njome i što nemamo nikakve zapise o tome kakvi su se razgovori u njoj vodili.

Usputni razgovori u kuhinji, koju skoro pa ne doživljavamo, a sigurno smo više sati proveli u njoj nego u svojoj kuhinji doma.

Ko to opet časti???

„Oćeš kavu?“ Jel' se možeš mijenjati ovu subotu? Možeš se u četvrtak mijenjati za smjenu? Jel' bila plaća? Ako dođu po izložbu tam je, sve je spremno! Trebalo bi još dvije ove knjige naručiti. Zvala je gospođa G. da nije dobila obavijest za program! Ko to opet časti??

Jesmo poslali pozivnice? Popodne dolazi jedan korisnik po ovu knjigu. Koliko kremšnita da naručim za večeras? Jel šefica tu? E, bila sam na koncertu, a ti? Jučer je bio opet „onaj“ korisnik. E, Lovca u žitu opet nema, tak da znete!

Kaj je danas navečer program??? Zaki opet šteka. Kaj ste pak na dijeti? Stigle knjige na poklon – 4 kutije! Kaj je bil ko u kućici? Javi Mucku, stigli novi stripovi!!! Kak je bilo sinoć na programu? Jel bilo ljudi? Nema više najlona! Sam da znate, vise radne subote! E, ko je stavil vodu za kavu? Majstora za kvaku još nema….

Pravi knjižničarski život

Kakvu smo sve energiju ostavljali u toj prostoriji, nimalo nalik na mjesto za druženje, a opet, mjesto na kojem se družimo najviše. Tu se i tješimo i ljutimo, svađamo i grlimo, pravdamo i uvjeravamo, hrabrimo i ogovaramo, tu živimo onaj pravi knjižničarski život, u svoj njegovoj punoći.