Grad Samobor

Galerija Prica

Galerija Prica utemeljena je na poticaj akademika Zlatka Price koji je velikodušnom gestom donirao Gradu Samoboru dragocjenu zbirku svojih slika i skulptura, kao i fotografije kćerke Vesne Prica.

Galerija je svečano otvorena 18.10.2002. godine u adaptiranom prostoru zgrade Hrvatskog doma koja je u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Samobor, u zgradi za koju je mladi Prica oslikao zastor pozornice s motivom Kerestinečke bune (oko 1940.).

Stalni postav Galerije Prica nalazi se na prvom katu zgrade. Izloženo je tridesetak ulja na platnu kao i dvije brončane skulpture akademika Zlatka Price. Djela su prezentirana kronološki i daju jasan pregled umjetničkog razvoja Zlatka Price. 

Galerija Prica pohranjuje, čuva i prezentira zbirku donacije Zlatko i Vesna Prica, sistematski prikuplja i obrađuje dokumentaciju povezanu s njihovim radom kao i vremenom djelovanja tih umjetnika.


 

 

Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.
Za mene slikarstvo nije usuglašavanje s dopuštenim ili pomodnim stanjem jednog razdoblja, nego moja unutrašnja potreba da radim ono što radim. I da to što radim, ludo volim.

Umjetnik i akademik Zlatko Prica rođen je 26. lipnja 1916. godine u Pečuhu.

 

Poslije završenog prvog razreda osnovne škole 1922. godine seli se s roditeljima u Zagreb, gdje se školuje. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1940. godine uz profesore Krstu  Hegedušića, Omera Mujadžića i Ljubu Babića.

 

Odmah po diplomiranju održao je vrlo zapaženu prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 1941. godine. Uoči rata Prica je uhapšen i interniran u logor Danica, kraj Koprivnice. Tada je začeta, u nizu crteža, grafička mapa “Ljudi iz logora Danica” (tiskana 1947. godine). Godine 1943. odlazi na Žumberak u partizane. Sljedeće godine Prica zajedno sa slikarom Edom Murtićem izrađuje ekspresivne litografije ilustrirajući poemu “Jama” Ivana Gorana Kovačića.

 

Godine 1948. ostvaruje ranije, za vrijeme studija, dobivenom stipendijom putovanje u Pariz; 1952. odlazi u Indiju, a 1954. u Brazil. Za boravka u Indiji oduševio se freskama iz Ajante, napušta akademsku stečevinu tonskog slikanja i prostornog iluzionizma. Pročišćeniji odnos ritma i prostora te stilizacija začetak su Pricina autentičnog stila. Počevši od Samoborskog ciklusa (1953. - 1957.), potom Plodovi zemlje, Ljudi i plodovi (1957. - 1969.) i “Anatomija prirode (1969. - 1971.) do Tarskog ciklusa (1971. - 1992.). Opus završava Opatijskim kišobranima i ciklusom Žena (od 1992. - 2003.).

 

Zlatko Prica bio je član grupe “Mart” od 1957. godine; jedan je od utemeljitelja Galerije “Forum” u Zagrebu (1969.); član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1988. godine. U Modernoj galeriji u Zagrebu 1970. priređena je izložba Zlatku Prici, a iste godine obnovljene su veze slikara s rodnim Pečuhom.

 

Pricina donacija danas je važan dio zbirki Muzeja Janusa Pannoniusa u Pečuhu, Mađarska. Početkom novog stoljeća, 2002. godine otvorena je Galerija Zlatko i Vesna Prica sa stalnim postavom slikarske donacije Zlatka Price gradu Samoboru, gdje je umjetnik dugo obitavao. Postao je počasni građanin Samobora i Pečuha.

 

Umro je u Rijeci, 7. ožujka 2003. godine.

 

Radno vrijeme galerije Prica:

utorak, srijeda, četvrtak 9-14 h

petak 13-19 h

subota, nedjelja 10-17 h

 

Kontakt:

Nikolina Šimunović

kustosica Galerije Prica

mail. nikolina.simunovic@samobor.hr

tel. 01/33 36 214, 01/33 60 112

fax. 01/33 25 137

mob. 091/33 60 119