Grad koji diše poeziju

Punih dvadeset dana grad je disao u ritmu stihova, glazbe i stvaralaštva. Od najmlađih do najiskusnijih sudionika, svi su dali doprinos festivalu koji njeguje uspomenu na ljubav Ljubice Cantilly i Stanka Vraza – onu vrstu ljubavi koja nadahnjuje već gotovo dvjesto godina. 

Osim tradicionalnih večeri poezije – Rože za Ljubicu, Gost(i)ona kod Vraza i Večeri hrvatske ljubavne poezije – festival je i ove godine obogaćen raznolikim programima koji iz godine u godinu privlače sve veći broj posjetitelja, potvrđujući da poezija u Samoboru živi punim plućima.

Kao i svake godine, Prolaz hrvatskih pjesnika bio je mjesto susreta – ne samo pjesnika, nego i učenika, nastavnika, publike svih generacija. Ove godine osobito nas je razveselio velik odaziv škola: tristotinjak učenika samoborskih srednjih škola obišlo je važne pjesničke točke grada, dok su se brojni vrtići i osnovne škole uključile u prigodne programe. Krunoslavu Luciću zahvaljujemo na još jednoj nesebičnoj izradi i postavljanju ploče u Prolazu pjesnika.

Srednjoškolci, vrtićarci, profesori i odgojiteljice – svi su dali svoj mali, ali vrijedan doprinos. Zahvaljujemo na tome neumornim knjižničarkama iz srednjih škola, Ireni Šepl i Nevenki Fresl, te svim odgojiteljicama, učiteljima te profesoricama koje su se dobre volje odazvale! 

Posebno dirljivo bilo je sudjelovanje korisnika književne radionice Crvenog križa Samobor – poetskog druženja za umirovljenike, pod vodstvom Vande Bartulice.

Poezija, film i naslijeđe Jože Prudeusa

Suradnja s OŠ Samobor nastavila se s održanim sedmim pjesničko- glazbenim druženjem Jožina večer (pod vodstvom prof. Nataše Komočar a u suradnji sa cijelom ekipom marljivih i predanih kolega iz škole – Ana Matijašić, Ana Kinčić Dubić, Ana Kos, Vesna Marjanović, Aljoša Crnobrnja, Marko Kukulj). Druženje je bilo posvećeno poeziji i stvaralaštvu Jože Prudeusa te mladih kreativaca Osnovne škole Samobor objavljenih u školskom Zborniku učeničkih literarnih i likovnih radova Vrata od zlata. Tu su se iskazali i likovnjaci prof. Ane Kinčić Dubić, ali i mladi glazbenici. 
Jožina večer dodatno je obogaćena organiziranom posjetom Jožinoj sobi kad su se posjetitelji mogli upoznati ili podsjetiti blaga koje nam je naš, samoborski umjetnik Joža Prudeus ostavio u nasljeđe. 
Specijalni su dodatak večeri  bile čak dvije projekcije kratkih filmova: jedna je bila video zapis Da se ne zaboravi u kojem nam sam Joža govori o ideji i nastanku Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinom grobu, kako se u samim počecima zvalo današnje pjesničko druženje. Bili smo dirnuti čuti i vidjeti Jožu kakav nam je ostao u sjećanju, prebirati po onome što je ispričao, žaleći što više nije s nama. Druga je projekcija bila kratki igrani film Putovanje u prošlost. Autori su učenici 4. a razreda OŠ Samobor i učiteljica Vesna Marjanović. To  je bio poseban događaj tim više što je film djelomično snimljen baš i u Jožinoj sobi! Vjerujemo, znajući kakav je bio Joža, da bi bio vrlo zadovoljan još jednim vidom dječjeg, a i učiteljskog stvaralaštva!

Program koji raste s ljubavlju

Ovogodišnji program donio je i mnoga nova, ali i tradicionalna događanja: edukativne šetnje i radionice, izložbe i poetske predstave, slem večer, glazbene izvedbe, likovne radionice, predstave za djecu i odrasle te gostovanja vrhunskih umjetnika poput Rade Šerbedžije i Zapadnog kolodvora. U sklopu programa  otvorena je izložba izložaka iz Samoborskog muzeja na temu Vraza i Ljubice, uz predmete iz privatnih zbirki, pod nazivom 200 godina ljubavi. Održana je i promocija Vrazoznalca, edukativne knjižice za djecu. Poseban doživljaj pružila je poetska predstava San i ludilo u izvedbi Teatra poezije – stihove Tina Ujevića govorio je Goran Matović, uz glazbenu pratnju Sare Renar. Program za djecu obogaćen je poetskom predstavom Max teatra pod nazivom Veseli Balogov ciklus, kao i Kišnim razdragancima – glazbenom predstavom na otvorenom u izvedbi Ivanke i Mrleta. Održana je i radionica slikanja stihova s ploča iz Prolaza hrvatskih pjesnika u suradnji s Plavi borom. U Centru za mlade Bunker uvijek se događa nešto novo – ovaj put to je bila Večer slem poezije, čiji je voditelj bio Dino Tremens. Ljubitelji filma mogli su pogledati projekciju filma Cyrano u kinu. Također, Građanski utorak u Pop Up Art kinu bio je posvećen ljekovitosti stihova, a predavačica je bila Ivana Bašić.

Svakom novom godinom program raste, ali ostaje vjeran duhu festivala – ljubavi i poeziji. Tako smo i ove godine, na 35. Večeri hrvatske ljubavne poezije, još jednom čuli stihove s Ljubičinog groba, u Prolazu hrvatskih pjesnika, gdje se tradicionalno odaje počast onoj ljubavi zbog koje sve ovo i postoji.

Lica koja su postala simboli

U uprizorenju Ljubice i Vraza ove su godine sudjelovali Mia Franceković i Lovro Rimac, dok su likove godinama s ljubavlju nosili Đurđica Runtas i Miroslav Tičar – hvala im na predanosti. Na završnoj su večeri Ljubicu i Vraza utjelovili Ena Bašić i Zvonimir Ibrišević, a naslovnicu zbirke prošlogodišnjih stihova krasi lik naše Samoborke, Anđele Vagić.

Grad pjesnika – sada i u budućnosti

Samobor je u danima festivala bio više od kulise – bio je živo poetsko platno na kojem se stvaralo, pjevalo, govorilo i šetalo s ljubavlju. Grad koji pamti Vraza i Ljubicu, ali koji svakog svibnja i lipnja piše nove stranice ljubavne poezije.

I kad se pogase reflektori, kad se zatvore izložbe, a note utihnu, ostaje ono najvažnije: sjećanje, inspiracija i osjećaj da poezija nije nešto daleko, već nešto naše – živo, prisutno i tu među nama.

Vidimo se dogodine, uz još više stihova, dječjih crteža, glazbe i... Ljubavi.