ALU u Bunkeru VI

ALU u Bunkeru VI

Otvorenje izložbe u četvrtak 22. svibnja 2025. u 20 sati

Napomena: Planirano otvorenje izložbe u petak 23. 5., prebacili smo na četvrtak 22. 5. zbog održavanja maturantske norijade.

Art room - Centar za mlade Bunker

Ulica Savke Dabčević Kučar 8

Izložba je otvorena za posjetitelje do 31. 7. 2025.

Radno vrijeme Bunkera:

ponedjeljak, srijeda, petak 9 -15h

utorak, četvrtak 15 - 21h

subota 9 - 13h

Nastavnički odsjek

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu utemeljena je 1907. godine, kada je osnovan i Odsjek za kandidate učitelja risanja. Iz tog Odsjeka, razvio se današnji Nastavnički odsjek. Duga tradicija i postojanje Nastavničkog odsjeka iznjedrili su velikim brojem umjetnika i nastavnika te istraživača i pedagoga. Ono što Nastavnički odsjek čini drugačijim je multidisciplinarnost, spajanje umjetničke prakse, teorije povijesti umjetnosti i likovno pedagoških pristupa.

Nastavnički odsjek organizira studij na dvije razine – trogodišnja prijediplomska i dvogodišnja diplomska razina studija. Studij se ostvaruje u suradnji s Odsjekom za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Učiteljskim fakultetom u Zagrebu. Studenti u prve tri godine prijediplomskog studija prolaze praksu iz tri praktična predmeta (slikarstvo, kiparstvo i grafika) te se usmjeravaju na diplomskom studiju.

Svojom multidisciplinarnosti, Nastavnički odsjek uspješno predstavlja “akademiju u malom“. Cilj studija je kroz praktičan i teorijski rad obrazovati umjetnike i/ ili nastavnike koji će djelovati na širokom području vizualnih umjetnosti i uspješno se suočavati sa suvremenim pristupima i preprekama.

Corina Kuprešak Srac

Guska slomljena srca, 2025., kolaž, 30 x 42cm

Ključne osobe u životu su mi oduvijek bile žene. Neke sretnije, neke malo manje, ali uvijek pune životne energije spremne pružiti potporu mladoj djevojci, tj. ženi u nastanku. Prve ljubavi, fatalne zaljubljenosti i traženje vlastitog identiteta univerzalni su problemi emocionalnog sazrijevanja za koje mi se oduvijek činilo da ih žene proživljavaju intenzivnije, poput nevremena punog melankolija, maničnosti i euforija. U svojim radovima pokušavam dočarati upravo te intenzivne trenutke koji su me oblikovali kao mladu ženu, a zbog kojih sam vrlo često naišla na osudu okoline. Pritom u radovima stavljam naglasak na ženstvenost, zaigranost i drskost kojima odolijevam očekivanjima te tražim vlastiti identitet bez obzira na druge.

Helena Birin

Meso, meso, 2024. – 2025., ulje, ugljen i vuna na platnu, 160 x 120 cm

Negdje u dubini ostali smo kakvi smo bili. More i nebo i nepregledna crna zemlja, grebenasta, topla, plodna, mračna od samoće i sna. Položit ću te ovdje da se odmoriš, otpočineš. Znam da si umoran.

Položit ću te ovdje, na polju lavande. Negdje u dubini ostao si kakav si bio.

Autorica u radu propituje ideju čiste, organske i praistinske dimenzije čovjekova postojanja. Monokromna crna platna prekrivena su gustim slojevima uljane boje i ugljena te nakupinama vune koja tiho raste, gomila se i nadima nad slikarskom površinom, ulazi u prostor i materijalizira se kao arhaičan reljef, krajolik ili pećina. Vuna – kao meso i kao zemlja – antropofizira se, dobiva misao, orijentaciju, zemaljsku istinu.

Jakov Pašalić

Osječka zgrada, 2024., 300g/m2 Hahnemühle, 52 x 39 cm

Jana Karaula

David, 2025., akril na papiru, flomaster, knjiga

Kroz aproprijaciju ratne poezije,  autorica briše tragove nasilja i preobražava ih u izraz nježnosti i čežnje. Precrtavanjem ratnih riječi, nastaje nova ljubavna pjesma. Ona postaje kostur za autoričinu pjesmu na papiru koja stoji uz bok pjesmi na postamentu. Raspored papira u prostoru – razvučen, zgužvan, spušten s visine – reflektira emocionalni teret sjećanja i nerazriješenih osjećaja, dok istovremeno stvara fizičku prisutnost riječi koje inače ostaju neizgovorene. Ovaj rad istražuje granice izražavanja intimnih emocija ograničenih  vanjskim i unutarnjim okolnostima. Poput mnogih Davida iz povijesti likovne umjetnosti i ovaj rad nosi teret simbolike.

Lea Ješovnik

Dokumentacija prostora_pod1, 2024., akril na platnu, 200 x 150 cm

Trag, prostor, identitet, egzistencija. To su pojmovi koji se međusobno prožimaju u mom likovnom radu. Zanima me što ostaje iza nekog objekta ili osobe kada se njihova egzistencija dovede kraju. Koja vrsta traga ili dokaz postojanja. Kako se taj trag odnosi prema prostoru te kakvu ulogu prostor ima u definiranju granica postojanja. Također me intrigira nestalnost identiteta te činjenica da ljudi nisu ništa manje stabilni ili fiksni od prirodnih zbivanja jer su naposljetku - dio prirode. Svoja razmišljanja izražavam u tehnici akrila te koristeći se raznim objektima u prostoru, pa i svojim licem, kao medij ostavljanja traga.

Luka Vrdoljak

End Scene, tuš na papiru, 118,4 x 60,9 cm

U pokušaju da se stvori nešto novo, vratih se na staro. Ovoga puta u još gorem izdanju. Radovi su jedni od mnogih takvih, po svojoj prirodi nikakvih.

Marija Jakupanec

Kolografija mala 1.a i 2.b, 2024., kolografija, Hahnemühle 300gr, 50 x 35 cm

Nika Zdunić

Za tamburaša, 2025., kolaž od od tekstila, 70 x 50 cm

Vlastiti rad mogu podijeliti na „teksture“ i „plastike“. Tematika tekstura, koje nastaju kombiniranjem različitih vrsta pijeska i kaširanjem, često je nutrina čovjeka: mišići, organi i kosti, ali i svi mali organizmi, poput bakterija i gljivica, koji u njemu žive. Kod njih naglasak nije na anatomskoj preciznosti, nego na atmosferi čovjekove unutrašnjosti. Plastike su, iako povezane s čovjekom i njegovom unutrašnjošću, više usmjerene afektivnom aspektu čovjeka, pa su tako fizička manifestacija različitih strahova, nesigurnosti i anksioznosti koje, poput plamena, mogu ostaviti trajne i fizičke posljedice na čovjeka. One nastaju topljenjem, uvijanjem i paljenjem pleksiglasa.

Paula Kepe

Grafika iz ciklusa Slučajnost, 2024., bakropis, 53 x 39 cm

U ciklusu Slučajnost autorica istražuje odnos između kontrole i spontanosti u umjetničkom procesu, odgovarajući na unutarnji pritisak da ideja bude "ispravna" ili "vrijedna". Umjesto da podilazi očekivanjima i autoritetima, okreće se strategiji prepuštanja nepredvidivosti kao legitimnom i oslobađajućem postupku stvaranja.

Jetkanje, kao tehnika koja prirodno inkorporira slučajnosti kroz kemijske i fizičke varijable, postaje idealan medij za istraživanje te ideje. Neplanirani tragovi, teksture i pogreške više nisu smetnje, već ključni nositelji izraza. Time rad postaje vizualna refleksija procesa u kojem podsvjesno dobiva jednaku važnost kao i racionalno, a stvaranje postaje prostor slobode, neizvjesnosti i autentičnosti.

Tonka Sušec

Panj, ulje na dasci, 44,5 x 29,5 cm

Ovi radovi su moje istraživanje i pustolovina. Nemam cilj, nemam poantu, barem ne još, ali imam neki feeling. Odgovore na pitanja kako, zašto, s čime i zbog čega ću imati kad za to dođe vrijeme.

Vjerujem da će me kroz samo stvaranje, ova serija radova dovesti do neke poante. Za sada, stvaram jer mi se stvara. O smislu tog stvaranja ne mogu puno reći, osim da ga ja osjećam.

U radu koristim uljane boje, koje nanosim u debelim slojevima pomoću špahtle. U ovom procesu stvaranja nema puno pravila, jedino pravilo koje postoji je korištenje primarnih i sekundarnih boja.

Motivi? Ono što mi trenutno ne da mira, neka hiperfiksacija koja na kraju završi na dasci.

Vid Pavlić

Triptih More, 2024., bakropis i suha igla, 285 g/m2,  34,5 x 48,5 cm

Autobusna stanica, radijator, šator, jedro, ljuljačka, prizori iz prirode.

To su simboli i metafore. Za siguran i točan sustav. Opuštenost i bezbrižnost. Dom, sigurnost, ljudsku toplinu.

No suvremeni način života je pritisak i očekivanje.

To dovodi do idealizacije stvarnosti.

A to je besmisleno.

Zato ironijom i apsurdom sve to rasplinjujem.