Ivan Branko Imrović - Autoportreti; Modeliranje vremena
Otvorenje izložbe u utorak 13. lipnja 2023. u 20 sati
Mala dvorana Galerije Prica, POU Samobor
Trg Matice hrvatske 6
Izložba je otvorena za posjetitelje do 29. 6. 2023.
Radno vrijeme Galerije:
utorak – četvrtak 9 – 14h
petak 13 – 19h
subota, nedjelja 10 – 17h
ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno
Reminiscencije
Uvijek je posebno interesantno vratiti se na početke nečijeg umjetničkog djelovanja i ranog opusa, na genezu koja je pridonijela da recentni radovi i ciklusi umjetnika budu prepoznati kao iznadprosječna djela unutar suvremene hrvatske umjetnosti. Diana Sokolić svoj je put gradila bez prekida, u kontinuitetu, u serijama crno-bijelih i koloriranih crteža, gdje je savladavala koncept fragmentiranog tijela, razlomljenog prostora, prednjeg i dubinskog plana, svjetla i sjene; odnosno, svega onoga što će se tek u novom tisućljeću javiti u njezinom opusu kroz svjetlosne instalacije, objekte u pleksiglasu, nakit i svjetlosna tijela.
Put od crteža do instalacija trajao je gotovo tri desetljeća, dakle, radovi kojima se umjetnica pozicionirala na hrvatskoj likovnoj sceni nisu nastali najednom ili slučajno. U izboru Diane Sokolić, ona se predstavlja u Galeriji Prica kroz dvadeset godina rada (1981.- 2001.) koji je prethodio svjetlosnim instalacijama, i iz kojeg se vidi uloga svjetla te razvojni put od crteža do instalacija, kao i da trokuti na kasnijim ogrlicama imaju svoje ishodište u crtežu ugljenom koji se veže uz kubo-futurističke elemente stilizacije. Izložit će i dvije intimističke skulpture od keramike malog formata koje ponavljaju motiv ljudskog tijela i zagrljaja s crteža, ali u tri dimenzije.
Diana Sokolić diplomirala je na ALU u Zagrebu 1981., zatim upisala Majstorsku radionicu (1981. -1983. kod prof. Reisera i Ivančića), a već 1983. imala je prvu samostalnu izložbu crteža u Studiju galerije Karas u Zagrebu. Ciklus aktova ugljenom (70x100 cm) zvao se „Oslobađanje“ jer je to bilo vrijeme kada se umjetnica, nakon Akademije i Majstorske, morala osloboditi i osamostaliti. Na crtežima su vidljive „rešetke“ kroz koja se tijela probijaju. Uvijek je tu zagrljaj i interakcija dva tijela, bez iznimke muška i ženska tijela bez glavâ. Koliko god da su intimistički / blago erotski, ti crteži nose u sebi zamjetan raspon emocija, od grozničavog zagrljaja ljubavnika do straha od gubitka posjedovanja drugoga.
Godine 1987., na Jugoslavenskom bijenalu crteža u Kabinetu grafike, dobila je otkupnu nagradu Kabineta, u vremenu koje nije bilo sklono crtežu, u dominaciji Nove slike. Tada je ta izložba bila jedna od najznačajnijih izložbi crteža na ovim prostorima, a imena dobitnika bila su čitana u Dnevniku. Zahvaljujući toj nagradi, Diana Sokolić postala je pozvana autorica, što joj je s 28 godina bilo „kao da sam osvojila Nobelovu nagradu“.
Na istoj je izložbi Kabineta grafike 1989. dobila otkupnu nagradu grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Nakon ciklusa „Oslobađanje“ uslijedila je „Privatna istraga“ – ponovo autobiografski naslov, a potom i „Srebrna nit“ (1990.-91.) koja spaja fizičko tijelo s duhovnim u crtežima ugljenom. Početkom 1993. održan je još jedan bijenale na kojem je ponovo dobila otkupnu nagradu grafičke zbirke NSK za rad CRO-NIKA – crtež ugljenom širine 270 cm i visine 200 cm sastavljenog iz četiri dijela. Idući je ciklus „Aurora Borealis“ (1991.-94.), u kojem je počela kombinirati ugljen i pastel, a nakon toga slijedi čisti pastel u ciklusu „Zest“. U zadnjim ciklusima radova iz tog perioda koji se mogu slagati na više načina iz fragmenata crteža, „Syzygia“, „Skicofrenija“ i „Omni modo“, umjetnica dodaje element mobilnosti i mogućnosti varijacija izgleda crteža drugačijim rasporedom slaganja dijelova ljudskog tijela u pastelu. Takav postupak ima svoje metaforičko značenje koje nadilazi igru ili pokret ljudskog tijela (ples, balet), već nam sugerira i početak dezorijentiranog i iščašenog svijeta kojeg smo živjeli u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća.
Naravno da za potpuno razumijevanje crtačkog senzibiliteta Diane Sokolić moramo uključiti njezinu obiteljsku povijest – otac Dorian Sokolić, poznati riječki scenograf i majka Ružica Nenadović Sokolić, vrsna kostimografkinja koja je kreirala kostimografiju za više od 400 predstava svih kazališnih žanrova. Djetinjstvo koje je Diana Sokolić provela upijajući koncept kazališne scene, pokreta, svjetla i sjene, kostima i maski, trajno je odredilo njezin umjetnički senzibilitet, način promatranja svijeta oko sebe i potrebu da u cijelom svojem radu napravi vlastitu specifičnu sintezu svega viđenog i proživljenog. To je bez sumnje važan argument koji ju je motivirao da nikada ne slijedi trendove i tendencije koje su se smjenjivale na našoj likovnoj sceni, već da hrabro trasira svoj put.
Iva Körbler
Životopis
Rođena u Rijeci, 1959. Diplomirala na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine.
Suradnica majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera od 1981. do 1983. godine.
Članica HDLU-a Zagreb od 1981, HDLUR-a od 2016, INSE-e od 2009, ULUPUHA-a od 2012. a HZSU-a od 1986.
Uz slikarstvo i instalaciju, bavi se i dizajnom, keramikom, fotografijom i pedagoškim radom više od 30 godina.
Priredila 25 samostalnih izložbi i sudjelovala na više od 300 žiriranih skupnih u zemlji i inozemstvu.
Važnije nagrade:
2022. - nagrada za intervenciju u Spomen.parku Dotrščina
2021. - nagrada International Design Award za svjetiljku Island
- nagrada Lighting Design Award za svjetiljku Sosa
2020. -nagrada European Product Design Award za svjetiljku Island
2019. - prva nagrada za instalaciju "Put tišine" na natječaju "Prepoznavanje odsustva" posvećenom stradalima u Lipi
- finalist na Festivalu svjetla u Amsterdamu
- A'Design Award – međunarodna nagrada za dizajn kolekcije nakita inspiriranog Mondrianom i posvećenog njegovom djelu
- Margaret Cameron Photo Award - honorable mention za kolekciju fotografija
2018. - LICC - London International Creative Competition - honorable mention za 50 nijansi crne – čizme od pleksiglasa
- Čizme i cipela od pleksiglasa postali su dijelom zbirke Virtualnog muzeja cipela u Nizozemskoj
2017 - LICC – London International Creative Competition - honorable mention za štapove za hodanje za osobe treće životne dobi
2016. dobitnica brončane nagrade za dizajn pomagala za treću životnu dob za štapove za hodanje koji svijetle, od pleksiglasa, MARLENE & MAURICE
2015. dobitnica brončane nagrade za dizajn modnih dodataka na međunarodnoj izložbi dizajna A'DESIGN AWARD COMPETITION u Comu, Italija za narukvice LACEY
LICC – London International Creative Competition – shortlist – KARL ogrlica-ovratnik
MIPA – Moscow International Photo Award – honorable mention
Amsterdam Light Festival – finalist
MMMM - Maison Méditerranéenne des Métiers de la Mode Marseille - finalist
2013. dobitnica srebrne nagrade za modni dizajn na A'DESIGN AWARD COMPETITION međunarodnoj izložbi u Comu, Italija, čime je rad postao dijelom Muzeja dizajna MOOD.
LICC – London International Creative Competition –honorable mention – DIANA torba
2012. dobitnica nagrade za umjetničku fotografiju Parizu čime je rad postalo dijelom Zbirke fotografija Bibliotheque National de France.
Na međunarodnoj izložbi fotografije u Parizu dobila nagradu žirija u kategoriji apstraktne fotografije.
2008. dobitnica specijalnog priznanja na 1.hrvatskom triennalu keramike.
1999. i 2000. knjige/katalozi za Voju Radoičića i Stellu Skopal bili među10 najljepših hrvatskih knjiga te predstavljali Hrvatsku na Frankfurtskom sajmu knjiga.
Dobitnica tri nagrade za crtež na Zagrebačkoj izložbi crteža Grafičkog kabineta HAZU ( jednom Galerije suvremene umjetnosti i dva puta Grafičke zbirke NSK – 1987, 1989. te 1993.)
Ciklusi crteža:
1983. – 1986.
OSLOBAĐANJE – crteži ugljenom
1987. – 1989.
PRIVATNA ISTRAGA – crteži ugljenom
1990. – 1993.
SREBRNA NIT – crteži ugljenom
1994. – 1997.
AURORA BOREALIS – crteži pastelom
1998. - 1999.
ZEST – crteži pastelom
2000. - 2001.
SYZYGIA
OMNI MODO
SKICOFRENIJA - crteži ugljenom
Kontakt
Objavljeno: 02.06.2023.
