Razgovor: Krešo Beljak, gradonačelnik Grada Samobora

Ovaj broj Samoborskih novina izlazi neposredno uoči obilježavanja ovogodišnjeg Dana grada Samobora. Svečana će sjednica biti održana u novouređenoj velikoj dvorani POU Samobor, što će, na simboličan način, označiti i završetak renoviranja ovog značajnog objekta, čije su uređenje, možemo slobodno reći, željno očekivali naraštaji Samoboraca. O tome, kao i o izgradnji drugih infrastrukturnih i gospodarskih objekata pišemo na drugome mjestu, ali je i to bio dovoljan razlog za razgovor s gradonačelnikom Krešom Beljakom.

• Samobor je, prema raznim kriterijima, usporedbama i analizama, jedan od najuspješnijih gradova u Hrvatskoj. Posebno se ističe po gospodarstvu i kvaliteti života. Što je sve trebalo napraviti da se popnemo tako visoko na toj ljestvici?

Tome svjedoče i podaci posljednje analize prema kojima je Samobor treći veliki grad u Hrvatskoj po kvaliteti života, nakon Dubrovnika i Varaždina, a upravo je Varaždin jedini bolji od nas kad govorimo o poticanju gospodarstva. 
Puno puta sam rekao da je to najmanje zasluga politike i bilo bi pretenciozno tvrditi da sam tako i ja zaslužan. Za to su prije svega zaslužni samoborski poduzetnici, nešto zahvaljujemo i geografskom položaju, a tu je i stoljetna tradicija poslovanja u Samoboru. Sve to skupa, uz upravu kojoj sam na čelu i koja ima sluha za određene probleme, uz ovlasti koje ima i koje su takve male kakve jesu, funkcionira na način da smo već niz godina u vrhu Hrvatske praktički po svim kriterijima. I uz puno problema, uz sve ono loše što se događa i u našem gradu, kad se usporedimo s drugima još uvijek smo u vrhu. Žalosti me to što je ukupna situacija puno lošija nego bih to ja htio, kao i naši stanovnici i svi građani Hrvatske. Da rezimiram – Samobor je po svemu u vrhu Hrvatske i možemo samo zamisliti kako je tek onda drugima.

• Saborski ste zastupnik. Razmišlja li se na toj razini o decentralizaciji države, ne samo što se tiče financija, već i općenito?

Ne. Upravo suprotno, ide se na daljnju centralizaciju, što je pokazala i zadnja porezna reforma. Mogu pozdraviti namjeru da se plaće povećaju, iako će najviše profitirati oni najbogatiji, ali to je tek mizerna reforma koja ide opet preko leđa lokalne uprave. Dakle, porez na dohodak, koji se smanjuje, prihod je lokalnih uprava i znak je daljnje centralizacije države, a to ne može dobro završiti. Uostalom, stalno otvoreno govorim da je u Hrvatskoj puno parazita koji ovise o državnom proračunu, a sve je manje onih koji mu pridonose. Takav omjer snaga ne može opstati. Pravo je čudo da se i do sada održao. Ubrzano iseljavanje, narušavanje dobne strukture stanovništva, jer sve je više starijih i ovisnijih, a sve manje mladih i radno sposobnih, dugoročno je neodrživo. Stoga je, prema mojem mišljenju, decentralizacija u ovom trenutku jedini spas, što pokazuju i primjeri daleko bogatijih zemalja. Ne radi se nužno samo o financijama, već su puno važnije veće ingerencije te da se dio porezne politike vodi u samim gradovima i općinama, što bi pridonijelo znatnijem razvoju lokalnih sredina. Tu ne treba puno izmišljati, jer za početak bi bilo dovoljno vratiti ovlasti i financije na razinu na kojoj su bile prije 90-ih godina. Tada su općine imale oko 1/3 sredstava na raspolaganju, oko 35%, dio je išao republikama, a tek manji dio ondašnjoj saveznoj državi. Zaboravili smo da je ta bivša država, uz sav glomazan aparat i vojsku, trošila tek 10% ukupnog budžeta. 

• Tu se već onda Samobor dobro pozicionirao...

Nekad se govorilo da su općine praktički države za sebe, jer su imale, bez obzira na jednopartijski sustav, koji nije bio dobar, veće ovlasti u upravi, porezima, financijama i svemu drugom. Već onda su samoborski obrtnici zato mogli prosperirati, a zaprešićki i velikogorički nisu, jer je upravo lokalna vlast mogla, u znatnoj mjeri, voditi samostalne politike, što je danas apsolutno nemoguće. 

• Bliži se kraj godine i priprema se gradski proračun za 2019. Ima li bitnih promjena u odnosu na ovogodišnji i na što će se najviše staviti naglasak?

Projekti Grada Samobora ostaju na bazi prijašnjih godina, s tendencijom ulaganja u već započeti projekt izmjene kompletnog sustava LED rasvjete na području Samobora, ukupne vrijednosti oko 18 milijuna kuna. 
Nadamo se da će Ministarstvo zaštite okoliša i energetike napokon raspisati natječaj za gospodarenje otpadom, za koji smo u potpunosti spremni, a aplicirali bismo s projektom izgradnje sortirnice i kompostane te uređenja sustava upravljanja glomaznim otpadom. Taj je projekt vrijedan oko 30 milijuna kuna. 
Planiramo sredstva za završetak projektne dokumentacije za izgradnju bazena, dokumentaciju za izgradnju dječjeg vrtića u Pavučnjaku, ali i uređenje kupališta na Vugrinščaku. 
Naravno, sve to uz vođenje velike brige o rekonstrukciji i održavanju naših dotrajalih prometnica, a planiramo i nastavak izgradnje sustava fekalne kanalizacije te ulazak u projekt zajedničke aglomeracije (pročišćavanja otpadnih voda) s Gradom Zaprešićem.
Prioritet će svakako biti poboljšavanje sustava javnog gradskog prijevoza, što postaje sve veći izazov, kao i zadržavanje visokog standarda, odnosno nadstandarda ulaganja u sport, kulturu, obrazovanje i slično. 

• Dobili ste odgovor ministra Marića na svoje zastupničko pitanje o Šmidhenu. Po svemu sudeći, to je završena priča, obzirom na brzinu sudskih procesa koji se vode oko toga. Što sada?

Čuda su moguća i događaju se. Kao gradonačelnik i kao Samoborac ne želim i ne mogu reći da je gotovo. To je otprilike ona situacija kad znate da je netko smrtno bolestan, a ne možete se s time pomiriti. Nadam se da će se bar neke stvari otpetljati, da ćemo doznati imena odgovornih za ovakvu situaciju, a sada su se opet uključili i mediji pa oni možda nešto iščeprkaju. I sam ministar Marić je prije desetak godina bio uključen u tu priču, dakle nije "pao s neba", jer onda je bio u Fondu za privatizaciju. Sad je situacija trenutačno takva da su privatni investitori podigli tužbe prema državi, na koncu su svi tužili sve, a kako stvari stoje ići će se na nekakvu nagodbu. Ako i dođe do nagodbe, državu će to koštati silne milijune. No, bila bi to ujedno prilika za novi početak.