Povodom 60 godina OŠ Samobor

Goran Ivan Matoš, rođeni Zagrepčanin koji je jako vezan uz Samobor i posebno Rude, gdje vodi plesače KUD-a Oštrc, ravnatelj je Osnovne škole Samobor od 2015. godine. Do tada je u istoj školi predavao informatiku punih 14 godina pa dobro poznaje svoje kolege i učenike, kao i stanje u školi i obrazovanju općenito. U povodu 60 godina rada škole govori o promjenama koje je škola doživjela unazad par godina, reformi i uspjesima svojih učenika, učitelja i profesora.

• U povodu 60. obljetnice naše najstarije gradske osnovne škole, Osnovne škole Samobor, upriličili ste brojna događanja. Što sve se zbivalo u Tjednu škole i što biste posebno istaknuli?

Ovu veliku obljetnicu za našu školu htjeli smo obilježiti i više nego što to uobičajeno radimo svake godine uz Dan škole pa smo osmislili događanja kroz cijeli tjedan. Započelo je u ponedjeljak glazbeno-scenskim programom naziva U svemu zajedno, u kojem su sudjelovali učenici, njihovi roditelji i, naravno, učitelji i nastavnici škole. Drugi dan uslijedila je zabavna utrka centrom grada, tijekom koje je oko 300 učenika i roditelja tražilo kontrolne točke na kojima su skupljali sličice i na kraju ih sastavili na glavnom trgu. U srijedu je bila otvorena "Jožina soba", prostorija koju smo posebno uredili za zbirku našeg umirovljenog učitelja Josipa Prudeusa, koji je sve svoje desetljećima skupljane materijale, knjige, slike, video kazete i vrijedne poklone ostavio nama, ali i cijeloj samoborskoj javnosti na korištenje. U tom prostoru se sada mogu održavati izložbe, tribine, manje priredbe ili pak držati nastava, a dostupna je i svim ostalim dobronamjernicima i znatiželjnicima. Četvrtak je bio središnji dan proslave uz prijepodnevna sportska natjecanja i susrete, a poslijepodne su održane čak dvije predstave/koncerti za roditelje i javnost u samoborskom kinu i na obje smo imali dupkom punu dvoranu. Završili smo u petak ležernije, uz integriranu nastavu i radionice, nakon kojih smo htjeli napraviti i milenijsku fotografiju, no vremenske prilike su nam to onemogućile pa su taj dan svoje zajedničke fotografije uspjeli napraviti u Celinama i Smerovišću. Na fotografiji su svi učenici i profesori trebali biti ovjekovječeni u plesanju samoborskog drmeša, kojeg su svi učenici i naučili plesati, ali nas je omela kiša, tako da smo to na kraju napravili dva dana prije kraja nastave na našem igralištu. U međuvremenu je u školi postavljena izložba radova učenika i učitelja pod nazivom Sve i svašta, tiskali smo zbornik učeničkih radova, a bilo je i drugih manjih događanja unutar škole.

• Od prošle godine škola ima novu sportsku dvoranu, a već prije toga je obnovljena i fasada. Planiraju li se još neki slični radovi i što zapravo još treba da škola zaista dobije sve što je potrebno?

Najprije moram naglasiti da je "pritisak" na školu svake godine sve veći, jer, primjerice, s početnih oko 900 đaka na početku školske godine dogurali smo na kraju do njih 930, zahvaljujući doseljavanju novih stanovnika i mladih obitelji u naš grad. Ponosni smo na interes koji vlada za upis te djece u našu školu, ali nam to uvjetuje i stalnu brigu i planiranje prostora, koji je sad "na rubu" za normalno odvijanje nastave. Stoga već imamo planove za uređenje i dogradnju prostora - kuhinje, blagovaonice, nekih kabineta, sve u dogovoru s Gradom i nadležnim institucijama. Uglavnom, malo po malo stalno nešto po tom pitanju radimo i preuređujemo.

• Na internetskim stranicama škole istaknuli ste i svoje bivše učenike koji su ostvarili značajne karijere i uspjehe i u međunarodnim razmjerima. Kontaktirate li s njima i općenito sa svojim bivšim đacima?

Velik dio njih rado i često dolazi, pogotovo srednjoškolci tijekom te svoje prve godine u nekoj drugoj školi. Dapače, unazad par godina dolaze nam i nakon završetka školovanja, raspituju se za mogućnost nekog zaposlenja u svojoj staroj školi, jer bi se tu rado vratili i ostali.

• Ne možemo izbjeći pitanje kurikularne reforme i stanja u školstvu općenito. Jeste li osobno na neki način bili uključeni u procese oko reforme i kakva su Vaša razmišljanja?

Nisam bio član nijednog od timova koji su radili na reformi, ali smo mi, samoborski ravnatelji, kao i mnogi drugi, svojim sugestijama i kroz kontakte s voditeljem Jokićem i ostalima nastojali prenijeti svoja iskustva i potrebe. Dr. Jokić je na poziv Hrvatskog učiteljskog društva došao u Samobor i održao predavanje pa smo tako iz prve ruke mogli čuti što se događa. Znamo kakvo je sada stanje, a nadam se da će se za dobrobit učenika pitanje reforme ponovno pokrenuti, iako još ne znamo u kojem smjeru će ona ići.

• Obzirom da je reforma školstva zastala radi ideoloških pitanja, može li ona u svojoj suštini napraviti pomak unaprijed i donijeti boljitak hrvatskom školstvu?

Djelomično da. U svakom slučaju nešto bi trebalo promijeniti. Sve bivše reforme, koliko god ih je bilo, lomile su se preko leđa osnovnih škola. Stalno se počinjalo ispočetka, zanemarivalo se stanje i programi srednjih škola, visoko obrazovanje prihvatilo je "Bolonju", ali dobre i čvrste poveznice između osnovne škole i fakulteta po mom mišljenju još uvijek nema. I sam dr. Jokić rekao je da će za reformu trebati "puno betona" da se najprije dođe do jednosmjenske nastave, jer su nam škole prekapacitirane, pogotovo u dobro razvijenim sredinama, među kojima je i Samobor.

• Još jedna školska godina je završila. Jeste li kao ravnatelj zadovoljni rezultatima svojih učenika i profesora?

Ova godina bila je odlična. Kolektiv je izvrstan, lijepo surađujemo i sve ideje koje smo si zacrtali manje-više smo i ostvarili. Prema reakcijama učenika i roditelja, možemo biti itekako zadovoljni.

• Kakva je suradnja s Gradom i Upravnim odjelom za društvene djelatnosti?

I odnosi s Gradom su odlični. Znamo s kakvim poteškoćama se tijekom godine možemo susresti, a u Gradu su uvijek spremni pomoći koliko najviše mogu i ishoditi najbolja rješenja za nas. Sam podatak da je Grad Samobor među rijetkim lokalnim samoupravama koja izdvaja 10% bruto BDP-a za školstvo, što je u samom vrhu Hrvatske, daje nam određenu sigurnost i s te strane možemo biti zadovoljni, jer to znači da se svi problemi vremenom mogu riješiti. Vjerujem da i ostali ravnatelji dijele moje mišljenje, jer svi znamo što u kojem trenutku kome treba.

Što se pak tiče usporedbe s ostalim samoborskim osnovnim školama, mi smo dobro ekipirani, jako dobro međusobno surađujemo, a kroz zdravu utakmicu s ostalima, jer svaki ravnatelj želi da njegova škola bude najbolja, "vučemo" jedni druge i nižemo uspjehe po kojima su Samoborci poznati.