Nenad Jalšovec - Nacrtano na lokaciji

Nenad Jalšovec "Nacrtano na lokaciji"

Otvorenje izložbe u srijedu 21. prosinca 2022. u 18:30 sati

Mala dvorana Galerije Prica
Pučko otvoreno učilište Samobor
Trg Matice hrvatske 6

Izložba je otvorena do 22. 1. 2023.

Radno vrijeme galerije:
utorak – četvrtak 9 – 14h
petak 13 – 19h
subota, nedjelja 10 – 17h
ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

Nacrtano na lokaciji

U svojem eseju o Josipu Vaništi¹, Igor Zidić zapisao je kako je „Vaništa, za mladića ili djevojku koji pokušavaju razmišljati o svome temeljnom položaju, kako ovdje tako i u svijetu, dragocjen primjer; ponuđeno i razgovjetno posve rijetko iskustvo. On pokazuje teži, ali pouzdaniji put“. Mnogima će odmah biti jasno na što se Igor Zidić referirao, no za druge treba pojasniti kako pisac želi ukazati na čvrste Vaništine uzore u velikim majstorima moderne tradicije koji su bili njegovi uzori, poticatelji, učitelji, poznanici ili prijatelji. Drugim riječima, niti jedan dobar crtež ili slika nisu „pali s neba“ ili nastali pukom slučajnošću, iza tog se artefakta nalaze duboki unutrašnji procesi uma, oka i duše koji rezultiraju konačnom slikom ili prizorom.

Jednako je tako čvrsto određen umjetnički credo Nenada Jalšovca, koji crta ugljenom i kombiniranom tehnikom ugljena i tempere na otvorenom, izvan ateljea, u šetnji gradom ili prirodom, poput prvih impresionista. Cijelo 20. stoljeće poznaje tu navadu, čak i kod brojnih pionira apstrakcije, no danas su slikari i crtači skloniji „okinuti“ foto-aparatom ili mobitelom detalj pejzaža, gradskog prizora ili neke ulice pa prema tom predlošku u ateljeu re-kreirati autentično prvobitno sjećanje. Nenad Jalšovec radikalno se tomu odupire, stvarajući crteže direktno na lokaciji, u kratkom vremenskom isječku. Hvata impresiju, a opet gradi čvrstu strukturu kadra i kompozicije, s mnoštvom sjenčanja i crno-bijelih tonskih prijelaza. Njegov je crtež ipak dvoznačan: mali formati nastaju direktnim promatranjem – iako nisu skica – a veći su formati kasnije preneseni mali crteži u veći format, čime umjetnik, ništa ne gubi od prepoznate i zapamćene atmosfere na lokaciji.

Autor naglašava kako ova serija crteža ima „karakter svojevrsne zbirke vizualnih dnevničkih zapisa svakodnevnog šetača“, a mi ćemo se s time složiti jer se usprkos brzini kojom nastaju crteži u njima jednako tako osjeća zatočeno ili zaustavljeno vrijeme, trenutak koji je trajno fiksiran u prostoru (doslovno) i na papiru. Ta posebna metoda crno-bijelo-sivog tonskog crteža, gdje je motiv djelomično reduciran, a opet jasno raspoznatljiv, podsjetit će me u ove jesenje i predzimske dane na misao Marina Tartaglie: „Priroda predstavlja maglom kako bi se motivi trebali predstavljati slikarstvom“.² To nije daleko i strano crtačkoj estetici Nenada Jalšovca, a opet, njegova su duhovna ishodišta u polju crteža bliska Vaništinoj liniji „oličenja krajolika običnosti“ (Zidić) pa i „bezličnim vedutama po mjeri našega jada“ (Zidić) jer ima kod Jalšovca u crtežima nešto istovremeno sjetno, nježno i meko, a opet s natruhom opore egzistencijalne dimenzije. Kao što je u Vanište amblematska slika „Paromlinska cesta“ iz 1968., tako se u crtačkom opusu Jalšovca nameće kao ekvivalent „Horvaćanska ulica“ iz 2018. godine. Tiha praznina i odsustvo, na rubu tzv. apstrakcije praznine, osjeća se u oba djela. U daljnjim nam je asocijativnim nizovima prema ishodištima geneze umjetnikove poetike otvoren put prema talijanskim slikarima Novecenta (I pittori italiani del Novecento).

Posebna su dionica ove serije crteža različito prenošenje sjenâ dnevnog svjetla i zraka sunca na fasadama, odnosno, plohama kuća i zgrada. Ovisno i o boji podloge papira, bijele ili žućkaste, to stupnjevanje sjena, koje je naknadno često pojačano gvašem, daje crtežima pomalo nadrealnu, mističnu atmosferu: ponekad je to nježno sunčevo svjetlo koje kao da obavija zgrade i kuće, a ponekad tvrdo, „zubato“, hladno zimsko svjetlo ili ljetno oštro bijelo sunce koje se odbija od svjetlih fasada gotovo fluorescentnim efektom.

Možda je i suvišno naglašavati u kojoj mjeri Nenad Jalšovec vrsno vlada perspektivom, nizanjem dubinskih planova prizorâ, jukstaponiranjem kubusa kuća, zgrada i stabala u odnosu Zlatnog reza, kao i perspektivnim skraćenjima, ali možda i nije. Odnos punog i praznog, jednoličnih premaza gvaša i sjenčanja, jačih zatamnjenja linijama ili magličastih krošnji drveća… Bez sumnje, metijerska razina mora biti vrsno savladana ako navodimo ishodišta poput Vanište i vučemo paralele kod Jalšovca s Vaništinom „diskretnom apoteozom efemernog“ (Zidić).

Nenad Jalšovec ne crta i ne bilježi ugljenom samo gradske i ruralne vedute da bi dobio likovno i estetski lijepi prizor; u njegovim crtežima kuće, zgrade, automobili, stabla postaju do određene mjere metaforički znakovi u prostoru, bez natruhe dekorativnosti prizora. On ih uočava i bilježi upravo dnevnički: jer možda ih sutra više na tom mjestu ne bude. I ljudi u nekim prizorima imaju svoj narativ postojanja, zabilježene su njihove interakcije, putevi, šetnje u nepoznato. Jalšovec vidi bitne detalje u prizoru, i daje im zasluženo mjesto u kadru odabrana formata papira.

Ta tiha apoteoza gradskih i urbanih veduta u vremenu koje je prepušteno brzom ritmu života i još bržeg zaborava detalja svakodnevice koji naš život na dnevnoj bazi čine ispunjenijim, kod Nenada Jalšovca dobiva svoju zaokruženu cjelinu. Njegovi nas crteži opominju da ne zaboravljamo tobože manje reprezentativna mjesta Zagreba ili drugih gradova, posebice u doba Adventa kada se želi sugerirati da se život odvija isključivo u strogom centru gradova. Daleko od buke i vašara – doslovnog i metaforičkog – Jalšovec pokazuje onu produhovljenu dimenziju „hvatanja“ gradskih i ruralnih motiva, gdje se – opet neizbježno zidićevski – zbiva pretvaranje krajolika u akt Prirode ili „metamorfoza vedute u urbani akt“.

Iva Körbler

1 Igor Zidić: „Josip Vaništa“, Galerija Adris, Rovinj, 2012.; 8, i dalje, ibidem

2 Marino Tartaglia: „Sažeci“, Galerija 11, Zagreb, 1994., s. p. (bez paginacije)

Životopis

Nenad Jalšovec (Čakovec, 1972.), diplomirao je vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se slikarstvom, spekulativnim dizajnom i digitalnom grafikom. Od 2016. umjetničko djelovanje usredotočuje na klasične slikarske i crtačke tehnike. Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) i Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD). Živi i radi u Zagrebu.

Odabrane izložbe i događaji:

IX. hrvatski trijenale akvarela, Galerija PM, Dom HDLU, Zagreb; Galerija Karas, Karlovac 2022.

6. Bijenale slikarstva, Dom HDLU, Zagreb, 2021.

Nesvrstani, Lauba, Zagreb, 2020.

Godišnja izložba članova HDLU 18/19, Dom HDLU, Zagreb, 2019.

De/konstrukcija slike, Galerija Karas, Zagreb, 2019.

Known unknowns, Westpol A.I.R. Space, Leipzig, 2019.

Rezidencija De/construction of the painting, Lindenauer Hafenkombinat studios, Leipzig, 2019.

Zagreb zapad, nacrtano na lokaciji, knjižnica Staglišće, knjižnica Prečko, Zagreb, 2019.

Trijenale hrvatskog crteža, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 2018.

Zgraf 12: Društvene reprize, Lauba, Zagreb, 2017.

Croatian Contemporary Design - In a Nutshell, Designforum Vienna, 2016.

Ilustracija edukacija provokacija, Galerija ULUPUH, Zagreb, 2016.

Gaming playground, Tehnički muzej, Zagreb, 2015.

Croatian Contemporary Design - In a Nutshell, Suvilahti, Helsinki, 2012.

Croatian Contemporary Design - In a Nutshell, Design Flanders, Bruxelles, 2012.

4. Hrvatski bijenale ilustracije, Klovićevi dvori, Zagreb, 2012.

Dizajn i novi mediji, Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD), 2011.

Prvomajski inkubator, Decumanus, Krk, 2011.

MUU Street Art Museum, Branimirova, Zagreb, 2010.

KUL u nastajanju, galerija Dagmar, Krk, 2010.

30. salon mladih, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU), Zagreb, 2010.

22. BIO, Bienal of Industrial Design, Ljubljana, 2010.

Zagreb Salon, 2009.

Izložba hrvatskog dizajna 0708, Zagreb, 2008.

Izložba hrvatskog dizajna 0506, Zagreb, 2006.

Kontakt: nenad.jalsovec@gmail.com