Šetnja s književnicima - A. G. Matoš

Antun Gustav Matoš, zvan Gustl, jedan je od naših najvećih književnika. Pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Rođen je u Tovarniku 13. lipnja 1873.
Nakon burnog i neuspješnog školovanja u Zagrebu, poslali su ga 1891. na školovanje u Beč, a nakon još jednog neuspješnog školovanja u Beču poslali su ga u vojsku. Bježi iz vojske, završava u zatvoru iz kojeg bježi pa luta od Beograda, do Beča, preko Munchena do Ženeve i Pariza. Usput ga prati kronična besparica. Usprkos svemu, Gustl je u pet pariških godina od 1899. do 1904., stvorio velik dio svojeg književnog opusa, u to vrijeme nastaje Iverje i Novo iverje.

Matoš je najveći predstavnik hrvatske moderne. Stvarao je pod utjecajem simbolizma, modernizam i impresionizma. Prvi se put javio u književnosti pripovijetkom Moć savjesti, a najpoznatije su njegove novele Cvijet sa raskršća i Camao. Važan su dio njegova stvaralaštva i putopisi, a pjesnički opus čini 80-ak pjesama u kojima je vidljiv utjecaj Baudelairea, od kojh su najajpoznatije pjesme Utjeha kose i Djevojčici umjesto igračke, Jesenje veče i Notturno.

#GustluSamoboru

Od svojeg povratka u Zagreb, Gustl je mnogo putovao. Možda najljepši period života proveo je u Samoboru gdje ga je pozvao školski prijatelj liječnik Mijo Juratović. Ubrzo je Matoš postao središte književnog kruga kojeg su činili Bogumil Toni, Fran Hrčić, Branimir Livadić, Vladimir Vidrić i drugi.
Kad je Matoš pomilovan kao vojni bjegunac došao kući u Zagreb, bio je slab i pomalo bolestan. Tu ga je dočekao ljubazan poziv školskog druga samobroskog liječnika Mije Juratovića da dođe u Samobor na oporavak. Matoš prihvaća poziv i ubrzo postaje dio samoobrskog intelektualnog kruga. Oduševljen Samoborom , Matoš ga često spominje u svojim djelima. 
O Samoboru Matoš je pisao ovako: „ Krasan je Samobor. Blizina sa glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Saint–Cloudu, Schoenbrunnu, Windsoru. Okolica je srećna kombinacija od gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i palnine, sela i zaseoka, grada i ladanja. - Krenite uz potok kroz brda kao kroz ogroman sjenast drvored, kao između ogrimna dva zelena plota u starodrevno selo Rude i eto vas u klasičnoj planinskoj dolini...”