34. susreti na Perkovčevom grobu

Uoči 98. obljetnice rođenja hrvatskog velikana Ivana Perkovca, danas su na Gradskom groblju Samobor održani tradicionalni 34. susreti na Perkovčevom grobu. 

U organizaciji Ogranaka Matice hrvatske Samobor i Zaprešić, uz pjesmu i recitacije učenika Osnovne škole Ivana Perkovca iz Šenkovca te učenika Osnovne škole Bogumila Tonija iz Samobora, upriličen je kraći kulturno-umjetnički program. Prije početka programa učenici su zapalili svijeće, a uzvanici položili vijence na Perkovčevom grobu. 
Program je vodila potpredsjednica Ogranka Matice hrvatske u Samoboru i voditeljica povijesnog odjela Sandra Sinković koja je istaknula kako joj je posebno drago što u ovim tradicionalnim susretima, koji čuvaju i održavaju sjećanje na velikog hrvatskog domoljuba, novinara, književnika, tajnika Matice i saborskog zastupnika, sudjeluje puno učenika. „Na taj se način upoznaju se s likom i djelom velikog čovjeka od kojeg svatko od nas može puno naučiti“ – istaknula je Sandra Sinković.

Uime Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću okupljene je pozdravio tajnik Božidar Novak pohvalivši dugogodišnju suradnju samoborskih i zaprešićkih matičara. Istaknuo je kako u ovim susretima sudjeluje već 30 godina. 
Sve okupljene pozdravila je uime Grada Samobora pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Zrinka Breglec naglasivši kako su ovi susreti važni jer njeguju sjećanje na lik i djelo Ivana Perkovca, kao prosvjetitelja, novinara, tajnika Matice hrvatske, urednika Vijenca te časopisa Neven i Pozor, ali i kao začetnika realizma u hrvatskoj književnosti. „Mi zapravo njegujemo sjećanje na jedan iznimno bitan segment hrvatske povijesti bez kojeg bi nam današnji suvremeni pojmovi slobode i demokracije bili nezamislivi“  istaknula je pročelnica Zrinka Breglec i zahvalila  okupljenima što nastavljaju promicati ideje koje je promicao Ivan Perkovac, prije svega ideju humanizma koju je važno prenositi na nove naraštaje. 

Ravnateljica Osnovne škole Ivana Perkovca iz Šenkovca, Vesna Javor naglasila je kako Perkovac nije dugo živio, ali se svojim djelovanjem uspio upisati u hrvatsku povijest.  Istaknula je njegov interes za socijalna i društvena pitanja te posebno njegov angažman u obrazovanju gdje se zalagao za poboljšanje stanja u hrvatskim školama, a posebno je isticao i cijenio važnost učiteljskog poziva.