Ovaj doktor fizike, kolumnist i književnik, nedavno je objavio treću zbirku humornih priča Glatka mnogostrukost. Ovu kao i prve dvije, EXPerimENT i O.., objavio mu je Durieux.
Svoje priče u kojima na humorističan način oživljava likove, doživljaje i svakodnevicu iz svojih sjećanja, posebice onih iz osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, objavljuje i na portalima i društvenim mrežama.
Neke od njih već sada spadaju u antologiju suvremene hrvatske humorne proze.
Uz sve navedeno, imajte na umu i to da njegov humor, koliko god na prvu izgledao svakodnevno, nije za svakoga.
- Po kojim knjigama pamtite odrastanje? Iz djetinjstva pamtim dječji roman Ivana Kušana Zagonetni dječak, a iz adolescentske dobi romane Slika Doriana Graya Oscara Wildea i Poziv na smaknuće Vladimira Nabokova, te knjigu poezije Zilhada Ključanina San urednog čovjeka.
- Jeste li preskočili koju lektiru u srednjoj školi? Stroga profesorica hrvatskog u lila kuti, s kosom „upunđenom“ u punđu koju je probadala štrikaćom iglom, Danica Matijašić, kojoj sam posvetio priču Sok od bazge (zbirka priča »EXPerimENT«, Durieux, 2019.) u prvom nam je razredu srednje škole na ploči ispisala 67 (slovima: šezdeset i sedam) knjiga za lektiru! Buntovnički sam odlučio pročitati nijednu. Umjesto ovih 67 naslova, tada sam, u nekom međuvremenu, pročitao cijeli opus Hermanna Hessea, uključivo i Igru staklenih perli. Na maturi sam pod neku široku temu doslovno od A do Ž prepisao nekoliko odlomaka iz Joyceovog romana Portret umjetnika u mladosti i dobio ocjenu… dobar (3). To jest, nisam ja dobio tri, nego nobelovac James Joyce.
- Što trenutno čitate? Trenutačno čitam roman Marija Brkljačića Doručak za bič, koji presijecam humornim pričama iz zbirke priča Leona Zrileta Užas kakvih sve ljudi ima. Na polici me čekaju moji Bosanci: roman Ogledalo za krletku Amira Alagića i zbirka pripovijedaka Kletva Vahida Durakovića.
- Gdje najradije čitate? Isključivo u spavaćoj sobi jer sam tip čitatelja koji nije samo koncentriran na sadržaj nego i na formu, kao i sve sitne detalje povezane s njom. Drugim riječima, ja sam i čitač i čitatelj. Često neke rečenice na koje se blago naježim pročitam više puta. Nekad sam se ježio na krležijansko duge rečenice, a danas se ježim na one koje imaju subjekt, objekt i predikat. Divim se spisateljima koji imaju tu supermoć da u tri-četiri napisane riječi kažu ono za što bi meni trebalo tri-četiri retka. Na WC-u i u prometalima gradskog prijevoza preferiram mobitelarije.
- Omiljeni domaći autor? Bez premca pokojni Igor Mandić. Nakon njega Boris Dežulović i Vedrana Rudan. Volim namćoraste, neslatkaste, kontramainstreamaške spisce s bodljama, mudima, stavom, koji često iz svojih futrola potežu političke nekorektnosti i ne boje se gledati ni tuđu ni vlastitu krvcu.
- Postoji li knjiga kojoj se uvijek vraćate? Knjigu poezije Balše Brkovića Konji jedu breskve pročitao sam do „raskupusja i potrgnuća“ uveza. Volim čitati dobru poeziju iako sam „zarjevala trobenta“ pri rijetkim pokušajima bacanja ovakve vrste slova na papir. Ne sjećam se da sam ijednu knjigu dulje forme pročitao dvaput, eventualno pokoju pričicu Ephraima Kishona.
- Koju ste knjigu zadnju kupili? Roman Erlenda Loea Doppler. Započeo je ovaj roman humornog žanra voziti kao Niki Lauda, duž početnih dvadesetak stranica iskreno me je nasmijao što nije nimalo lak posao. Nažalost, poslije se u potpunosti pogubio u dugoj formi koja nije odgovarajuća za humorni žanr.
- Knjiga ili film? Ovisi o tome kakva je knjiga i kakav je film. Za Metastaze radije odabirem da mi se puca u glavu nego da mi se postavi pitanje Knjiga ili film?
- Čeh Pub ili Pod starim krovovima (Kod Žnidaršića)? Čeh pub. Tamo sam fikus od drugog dana nakon što se otvorio i znam sve »Čehe«. Žnida ima možda bolji interijer, ali ne znam ljude u Žnidi. Također, Žnidina je prednost ta što se u onom relativno skučenom interijeru može napraviti kakav-takav vlakić kad zasvira Joj, Ano, joj, Anice u ranoj fazi dugog vrhunca pijane i razularene fešte.
- Fizika ili kemija? Pitati fizičara ovakvo pitanje isto je kao da se Bosanca iz Kulen Vakufa pita: „Ćevapi ili poriluk?“ STEM-ovski odgovor na ovo pitanje klišejast je i hijerarhijski: „Biologija je samo primijenjena kemija. Kemija je samo primijenjena fizika. Fizika je samo primijenjena matematika.“ Jebiga, uvijek ima jači od jačeg. Osim matematike — ona je Chuck Norris.
Objavljeno: 19.10.2023.
