Lajkanje, šeranje i šoping!

Piše: Draženka Robotić

Riječi kojima smo započeli tekst izgovarate i koristite možda i svakodnevno ni ne razmišljajući da nisu dio hrvatskog jezika. Mic po mic, korak po korak iliti step baj step, zavoljeli smo te anglizme i dapače, postali su nam prijeko potrebni. Anglizmi su riječi preuzete iz engleskog jezika, a svakodnevno nam, s engleskog govornog područja, pristiže niz pojmova koji su povezani s gospodarskim i tehničkim razvojem. Preuzimamo ih u našu životnu svakodnevicu, a preuzimamo i naziv kojim se on u engleskome označuje. Dakle, neke od tih riječi u našem jeziku trebamo. No, kao i u svemu i u jeziku se često pretjeruje, pa anglizme koristimo u govoru kao da je to pitanje prestiža.

Prvo i osnovno načelo prihvaćanja stranih riječi u hrvatski jezik kaže kako je, kad god je to moguće, riječ stranog podrijetla dobro zamijeniti istoznačnom domaćom riječju.

Ukoliko u hrvatskome jeziku nemamo kvalitetnu zamjenu, strana riječ je dobrodošla.

Nije nam namjera ovim tekstom poticati jezični purizam ili zagovarati forsirano kovanje i izmišljanje novih hrvatskih riječi, nego nam se nameće spoznaja da je lakše čuvati i njegovati ono što imamo dok to još imamo, nego za stotinjak godina oživljavati nešto što je mrtvo. Iako smatramo da je umjerena i svrhovita upotreba posuđenica intelektualna obveza, odgovornost i jezična kultura svih govornika hrvatskog jezika, u ovom tekstu, ipak, progovaramo iz srca bez želje i namjere da budemo patetični.

A, opet, ne možemo ne istaknuti da hrvatski jezik tako milo "...zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči..." i nekako je drag, podatan i naš...bez obzira što nas, često, muči č i ć ; što nas, nerijetko, zbunjuje ije i je.

Naš je hrvatski jezik toliko bogat govorima i  narječjima i iako često radije šeramo link, nego dijelimo poveznicu, ipak, dobro je podsjetiti se s vremena na vrijeme, kao na kakav stari, crnobijeli, antologijski film, na to koliko je divno imati svoj jezik. I još uvijek je živ! I još uvijek je naš!