N kao nakladnik

Trenutno najznačajniji izdavač SF literature u Hrvata, medijska kuća koja je i nama knjižničarima znatno olakšala posao oko odabira naslova iz tog žanra. Može li se od nakladništva živjeti, koliko su mu bliske knjige koje izdaje i postoji li domaći SF odgovara nam Davorin Horak, osnivač Hangara 7.

1. Što Vas je potaknulo da se počnete baviti nakladništvom?
   Koliko god zvučalo kao kliše, ali doista je to ljubav prema knjigama. Bez obzira na sve one „poslovne“ stvari koje morate raditi u jednom poduzeću, a nad kojima često kolutamo očima, nama je teško zamisliti da se ne bavimo izradom knjiga. Knjiga je žilava stvar i neće se lako predati. Mi na tome aktivno radimo. Možda će se promijeniti oblik, ali ljubav prema pričanju priča ostaje zauvijek dio nas.
2. Kako ste odabrali ime?
   Reklo bi se po onoj Nomen est omen. Jedna od mojih velikih ljubavi je avijacija. Dobar dio svojih srednjoškolskih dana sam proveo na aerodromu u Lučkom, a sve u želji da postanem vojni pilot. Od tuda simbol Hangara kao nečega velikog, punog svakojakih blaga (na taj način maštamo i o velikim bibliotekama – hangarima punim veličanstvenih svjetova).
3. Koliko su vam bliske knjige koje objavljujete?
   Kao da nas pitate za naše kućne ljubimce i djecu. Iznimno bliske, toliko bliske da ako nas probudite u tri u noći izrecitirat ćemo vam sve greške koje smo uspjeli napraviti na svakom primjerku. Šalu na stranu, no mi smo se fokusirali na određeni vid literature koji je nama drag. Da se poslužim još jednom metaforom kućnih ljubimaca – znate kako si vlasnici i oni međusobno sliče (izgledom i karakterom). Tako je s nama i s našim knjigama.
4. Koja je, Vama osobno, najdraža knjiga koju ste objavili?
   Mislim da će ona najdraža tek doći jer mi se čini da je uvijek ona sljedeća baš „ona najdraža“. Teško je odabrati moram priznati, ali ako baš moram, dvoumim se između dvije – zbirke priča Aliette de Bodard: Kuća Jaguara i roman Becky Chambers: Dug put do malog, gnjevnog planeta.
5. Koji su, po Vama, najznačajnija imena domaćeg SF-a?
   Naša scena, a trebamo je promatrati od pedesetih godina prošlog stoljeća, dala je zapravo iznimno zanimljive autore i mislim da se nekako previše „sramimo“ te naše SF scene. Kao prvo jedan od svjetskih teoretičara SF-a i autoriteta je Darko Suvin o kojem ćete jako malo čuti kod nas, a naše je gore list. Riječ je o čovjeku kojega bi trebali slaviti na sva zvona. Svakako Bjažić i Furtinger i neizostavni Predrag Raos, zatim Zdravko Valjak, Goran Konvični, Dean Fabić, Aleksandar Žiljak, Darko Macan, Danijel Bogdanović i Luka Bekavac kao autori te teoretičari SF-a i filmolozi Tomislav Šakić i Silvestar Mileta. Iznimno je jaka i ženska scena i svakako treba izdvojiti nedavno preminulu Milenu Benini, zatim Ivanu Delač, Veroniku Santo… i odmah mogu reći da sam sigurno još barem toliko imena izostavio.

Sve knjige ovog izdavača pretražite ovdje.