Književna RoKlijada vol. 3

Pišu: Draženka Robotić i Maja Klisurić

I ovu smo godinu započele nadobudno, vjerujući da možemo pročitati sve knjige koje pristižu s „obrade“, nove naslove, preporučene autore i sva književna čuda u kojima itekako želimo uživati. To se pokazalo pogrešno.

Zadnjih dana čitanje nam je opet postalo luksuz. Shvatile smo da je sve oko nas i privatno i na poslu pretrpano knjigama koje nas čekaju. Na radnom stolu i ispod knjižničarskog pulta stoje baš one koje, iskreno, ne stignemo ni otvoriti. Pitamo se gdje su oni dani kad smo stizale knjigu, jednostavno, „progutati“.

S trojicom u siječanj

Siječanj smo započele s trojicom autora: Karakašem, Matićem i Ivaniševićem. U nastavku teksta nemojte tražiti razlog, ni obrazloženje čija je knjiga bolja i zašto, ionako o tome odlučuje trenutak inspiracije, dobar ili loš dan, i ono nešto iznutra. Uglavnom sva tri romana i trojica autora, vratili su nam vjeru u to da još možemo progutati knjigu te nakon pročitanog biti itekako zadovoljne.

Za čitanje kod kuće

Ove romane možete čitati bilo kada i bilo gdje, i prije spavanja i u čekaonicama, a o putovanjima da ni ne govorimo. Sjećanje šume Damira Karakaša poetski je roman s dosta autobiografskog, kao i većina Karakaševih romana, o odnosu oca i sina. Dječak koji je ujedno i pripovjedač, ne osuđuje, nego mirno priča svoj dubok, na trenutke mračan odnos prema mjestu svojeg odrastanja. Ako se već pitate, gdje čitati Sjećanje šume, čitajte ga kod kuće!

I po čekaonicama

S Knjigom žalbe Ivice Ivaniševića, pak, slobodno možete hodati uokolo. Nama se, recimo, s Ivaniševićem dogodio zanimljiv susret u čekaonici doma zdravlja, gdje je jedna od nas, čekajući red, srela prijateljicu koja je apsolutni fan nakladničke kuće VBZ. Naravno da se oduševila kad je ugledala knjigu, nekako ju je zaobišao ovaj roman, dobitnik Nagrade VBZ-a i Tisak medije za najbolji roman 2016. Pa je na licu mjesta, preko veze, predbilježena za čitanje. A Knjiga žalbe čita se lako. Duhovita, simpatična, podsjeća malo i na Forsiranje romana-reke Dubravke Ugrešić, i sve u svemu, svašta ćete proći s četvero pisaca kroz, samo, stotinjak stranica. Zapleta i obrata taman koliko treba, možete roman čitati i usput i studiozno, sve prožeto humorom i simpatičnim zapletima.

Po balkanskim zemljama

I, da, na putovanjima. Tijekom putovanja, kad stignete na odredište i na povratku začinite si vrijeme Matićevom Regijom stranaca. Odličan Edi Matić, ovim romanom vodi nas na putovanje od Rumunjske i Bugarske, preko Srbije, hrvatske i Mađarske do istočne Njemačke. Ako vam kažemo da su glavni likovi trojica simpatičnih lopova, odmah ćete pomisliti da je ovo kriminalistički roman. Što je točno jer je glavna radnja kriminalistička, ali je važno i to, da „ u regiji“ ima i ljubavnih priča. Roman niže događaje u pomalo „nabrijanom“ tempu, a Matić u njemu daje i svojevrsnu kritiku društva po balkanskim zemalja, a nama koji tu i živimo to je, itekako, zanimljivo!