Snježana Tišljarić - Stari je puko

Snježana Tišljarić (1964.)

Rođena u Koprivnici. Završila Srednju školu za novinskog izvjestitelja , Filozofski fakultet, smjer predškolski odgoj i doškolovanje za odgojiteljicu u vjeri na KBF-u u Zagrebu. Dobitnica je nagrade  „Ivan Filipović“ za doprinos teoriji i praksi u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Pisanjem se bavi od osnovne škole gdje je pod mentorstvom razrednice i učiteljice hrvatskog jezika Vinke Pavlek višestruko nagrađivana u bivšoj Jugoslaviji kao jedan od najuspješnijih mladih novinara osnovnih škola. Uz ljubav prema pisanju iza nje su i iskustva radio voditelja na Radio Đurđevcu gdje pokreće dugogodišnju emisiju pod naslovom Krenite za srcem u kojoj se potiče pisanje i stvaranje poezije i proze. Do sada je izdala knjigu pod nazivom Moja Ždala koja obuhvaća povijest i život ovog mjesta te ga možemo smatrati kao spomenarom jednog doba za buduće generacije. U mjesecu travnju 2017.promovirana je zbirka poezije i proze „SusreT“

STARI JE PUKO

Srijeda, 18 sati, predvečerje. Žurim kući. Btw, tek da se zna, opet nisam stigla jesti na poslu. Glava mi puca i fali mi šalica turske kave. Nisam jedina. Očito. Ponekad mi se čini da svi nalikujemo na „muhe bez glave“. Čak i ovi klinci što izlaze iz škole u stampedu do parka ne čine mi se da uopće opažaju daje to njihovo najljepše doba. Zvono u školi ne označava više vrijeme za bezazlena potajna „štipanja“ u hodniku, sjedenje na klupi ispred škole , rezuckanje srca na drvenoj klupi.

Surfanje po faceu u svakom slobodnom trenutku. Onda si cool inače si out, stara „kanta“, vrijediš nula bodova „slipava Marta“ !Dobiješ pedalu od kompe, stave te na „ignor“, nisi u trendu! Svatko brije svoj film.

„Vruće , tebra, vruće!“

Sejvam tu sliku u svoj „link“. Dođe mi da vrištim !Gdje su nestale emocije , klinci moji najdraži???

Ma ne samo klinci! O Bože, malo prije izađoh iz neke šalter sale gdje su se i odrasli zaboravili smijati.

Uspjela sam nekim čudom osmjehom raspoložiti šalterušu. To je bio pothvat. Imam direktnu vizu za ulazak u stand-up.Tenksara:-) , možda sam otkrila moj novi talent!Ma kužim sve, Bog zna hoće li žena uopće ovim tempom dočekati svoju penziju. Ako i hoće tko zna neće li uz nju morati sakupljati boce po kontejnerima. Bit će ona bolje kad skine šaltersku masku , odjene trešu, comb-over sakrivaču i popije uskoro kavu.

„Kupil’ sam spitku - oriđiđi!“ Važno je imati oriđiđi stvari, inače si danas manje vrijedan. To je fakat anbilivično.

Jel uopće danas nekome važna nježnost srca ? Dobrota? Dođe mi da plačem. Brinem za vas klinci! Stalo mi je do vas! Probudite se!!!!

Troje osmaša trknula u trenu do budice po rizle. Zvonit će za koju minutu! Ajd da zalipam bar pola da stavimo to na profilnu znaš da moj stari ne prati moje objave na Inasta-ću – suskrajubujte se. „Moramo strgat’ koju cugu uskoro!“-pada dogovor. Čilanje ekipa !

S prozora viri profa iz matke. Jučer mi spičila asa. Koji blam! Šab me gabri!

Ulovljeni on the face of the place. Zemljo, otvori se! Zvoni!

„A vidi onog tamo!“ prstom pokazuje na čovjeka u parku.

„Kaj je ovo? Neki novi rajder? „

Totalni sajko!

Neki šuntlav lik, buraz! Džabalebaroš, brijem fakat! Vidi mu šuze, konza hahh

Ko na fotkama starog iz osnovnjaka . Svi ono u trapezicama i mungosicama.

Daj me nemoj ložit! Kaj su fakat to nosili naši starci? Ideš…Isss ja bi ih danas odfrendal s FB.

Nemrem bilivit pa tvoja stara mi fakat tak ne zgleda, ona je ŽMK!

Lajkamo!!

Pazi kaj buš to pričal pred njegovim starim . Kad ti head and shoulders zvekne šamar ispal buš iz šuza!

Sorkač stari, samo sam mu pofalil staru!

Socijalci uvijek imaju inspiraciju ( glavom pokazuje onog tipa) Vidi, šapće grmlju!LOL

Sigurno mu điki iz gebe. Na koju se on briju isfurava? Nula bodova! Ajde dođi na wa pa ćemo nastaviti razgovor. Daj još jedna profiluša na brzaka, zvoni!

Bzvz.. Danas ću skipati biologiju. Vidimo se u parkiću za čuku vremena? Oksi?

Oki doki! Ti stara dala neke đenge za cugu?

Moš mislit brutalno sam švorc. Oćemo džemat danas kod tebe u garaži?

Bolje da brijemo po Bašči, norijada je stari da ne planinarimo starcima po živcima a i hengali smo jučer cijelu noć kod Nede.

One male šmizle iz Gimne?

Jep!

Ne buš je valjda uzel u bend? Mala ima potumplana vuha fakat stari!

Mala je bomba od ženske stari moj i fakat je zakon a glas- bumo zmiksali . Sve 5!

Opa Miki Bruno se nabrijao na Nedu hahh!!

Ti si fakat bedak, frendica mi je ..

ŠBBKBB! Bruno hendla s dva komada btw!

Fakat si puko stari moj, soliram od prošlog tjedna!

Olfo!! Čisti upiš ha ha kao „solira lik moš mislit!

Provala hahh!Neda hoda hoda s onim head&shouldersom!

Frajer je fakat kralj, zgleda mrak.

Ahaaa moš mislit.. Neda veli da prati sapunjare na javnjači!

Kaaaaj???? Fakat??? Lik nije čist!

A gle , tip je njonjo al je pun para na entu! Ima betonare na Bolu!

Sam da nije šajser, razbit ću mu njonju slomi li srce Nedi!

Opaaaaa !!!

Prestanite se heleskati! Koji ste vi…fakat niste normalni. Uostalom da zaljubljen sam u Nedu od vrtića ionak to svi znaju i uvijek ću je voljeti! Najradije bi razbio onog napuhanca…al..

Kaj trta stari ha? Radi guza ko meduza?? Vid’ ga sad kaj si se odmah zbedirao? Malo te zekamo rista!

Brutalno! XD

OMG ! Daj začepite!

Zgledaš zblurano stari moj, ajd jedan smješkić za profilušu! ( kiselo se smije)

Kakav profilka. LOL!

E daj vidi onog lika, tip je fakat spaljen! (pokazuje prema parku) Na čemu je ovaj?

Sjedi na klupi i bulji u školska vrata!

Sorkač, zvonilo je idemo. Kaj s tobom zaljubaljeni markaš ili?

Markam , čekam vas vani!

Pazi se frika buuuuuu. Ne čačakaj mečku!Možda je drot u civilki ! Mrakačaaaa

Lik je možda samo u bedu.. Haloooo!

Pola čuke nakon školskog zvona

Frendica me zamolila da joj prošetam pese dok je na produljenom vikendu. Ja i pesi ou my God ..al sve za njenu ljubav! Fakat volim tu ženu koja spašava ovaj svijet. Upoznala sam je na Botovskom mostu kad smo dočekivali izbjeglice u kolonama , pakirali i dijelili „halal“ paketiće, odjeću, pelene, obuću..al to je sasvim druga priča.. vrijedilo bi je napisati.

S novom frendicom u paketu stiže i njena ljubav prema napuštenim pesekima i macama..i o tome bi se dalo pisati, al i to je druga priča..E sad, ja i mačke dva suprotna svijeta. Dodaj alergiju na dlaku – znači briši čim dalje..ali ipak , volim svoju frendicu pa zavoliš „pod mus“ tako i taj mačje pseći svijet..

Kad šećem do nje volim proći kraj osnovnjaka . Zabavlja me čuti furke tinejđera , kao ono „odrasli smo btw“ .. Trebala sam požuriti. Sivilo na zapadu značilo je da će uskoro pljusnuti , a ja sam fakat obučena kao da idem na plažu i bez kišobrana.Ispred školaka prazno.. čujem samo profu kako zapisuje nekog ko je markao sa zadnjeg sata i nekog klinca koji je pokušava uvjeriti da ga je bolila glava..

Na klupi točno ispred vrata sjedio je neki lik. Činio mi se fakat „izgubljen“. Stadoh da ga upitam treba li mu pomoć?

„Hvala , ne. Sve će biti dobro“. Uopće mi tako nije izgledalo. O.K-rekoh, pozdravih ga i produžih dalje.

Pedesetak koraka..nešto u meni govorilo mi je da se vratim. Unutarnji glas, osjećaj, intuicija, nešto..

„Sjest ću do vas ako je slobodno!“ – rekoh. Lik samo kimnu glavom i promrmlja: „naravno“.

„Ovako ćemo vi i ja. Ja ću samo sjediti pokraj vas a ako ćete vi željeti razgovarati –tu sam“.

Čovjek tužnih očiju opet je samo kimnuo. Sjedili smo tako jedno dobro vrijeme . Dva nepoznata stranca koja se nikada do tada nisu vidjela .Osjećala sam neku ogromnu unutarnju povezanost u toj šutnji koja kao da je sve govorila . Dva stranca koja ne znaju jedan drugome ni ime, ni odakle su ni kuda idu sjedila su i šutjela. Snaga šutnje kao blagoslov.

“ Snježana“ –rekoh ! „Ivan“- odgovori on .To je bilo sve . Vrijeme kao da je stalo. Tišina nijemog govora dva nepoznata a tako bliska bića.

A onda sasvim odjednom Ivan progovori :

„Svake godine barem jednom dođem, prošećem ovim parkom, gledam ove dječake, sjednem na klupu i gledam ova vrata iza kojih se čuje divan dječji smijeh, radost života.

(Šutjela sam. Čak ga nisam ni pogledala samo sam gledala u istom smjeru u kojem je gledao i Ivan)

Prepiru se baš isto kao i prije toliko godina možda na drugi način. Isti razgovori o curama, roditeljima, izlascima..Još su mi sjećanja previše živa kada sam sa sinom raspravljao o sličnim temama. Nedavno je zvonilo, svi su ušli ..znadete malo su me čudno gledali . Mislili su „stari je puko“. Sjedi na klupi, bulji u vrata..“

Pogledala sam u nebo..sunce se odavno skrilo na zapadu..

„ŽUrili ste nekamo?“

„Nema veze stići ću. Želim sjediti do Vas“-rekoh. Trebala sam samo prošetat frendičine pese..“

Pogled i riječi koje tada čuh od Ivana nikad neću zaboraviti.

„ Moj sin - tada - imao točno toliko godina koliko sada ovi klinci. Trebao sam stići doma, otići s njim u kino, ali morao sam odraditi posao do kraja. Polazio je ovu školu. Tu sam ga čekao svaki dan kad je kao mali prvašić krenuo u nju..tu sam dolazio po njega toliko puno puta..“

Ništa više u ovom vremenu nije bilo važno osim ovog osjećaja koji želim čuvati kao najveće blago. Klupa, škola, vrata, ja.

I nepoznat čovjek koji mi još spava u srcu.

„ Rekao si, išao?“

„ Da. Moj sin odavno nije više tu. U našoj kući našao sam ga taj dan ispod stola. Na vratu mu je bila uzica od psa!“ Da sam samo stigao na vrijeme kući..da samo jesam.. otišli bi možda u kino, pretio bi ga danas na maturalnu večer..

Plakao je. Zagrlila sam ga.

Znala sam da se možda više nikad nećemo sresti. Ivan ne živi ovdje, dolazi samo jednom godišnje sjesti na ovu klupu ispred škole i zapaliti svijeće na grobu svog sina..

Dragi moji klinci s početka priče želim vam reći „stari o kojem ste pričali - nije puko“ .

Jedino što je puklo, njegovo je srce, koje je danas u sjećanje na sina - liječilo rane. Da ste barem znali…